Hrvatski i američki specijalci nedavno su završili dvomjesečnu intenzivnu zajedničku obuku na Udbini i splitskom akvatoriju. Usmjerena na poboljšanje interoperabilnosti, razmjenu stručnosti i provođenje naprednih operacija kao što su VBSS misije i podvodna navigacija, ova suradnja jača hrvatske vojne sposobnosti. S promjenom globalnih prioriteta, postavljaju se pitanja o budućnosti takvih vitalnih partnerstava usklađenih s NATO-om.
Zajedničke vježbe obuke u Udbini
Tek kad je zaključeno, kako je to u vojsci običaj, objavljeno je da su hrvatski i američki specijalci tijekom ožujka i travnja puna dva mjeseca provodili zajedničke vježbe na području Udbine i moru kod Splita.
Svrha obuke, u kojoj su sudjelovali pripadnici našeg Zapovjedništva specijalnih snaga i tim specijalnih postrojbi Oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država, bila je, kako je u četvrtak kratko izvijestilo Ministarstvo obrane RH, razmjena iskustava i integracija savezničkih postrojbi, kao i jačanje interoperabilnosti.
Opsežne aktivnosti obuke
“Ove godine aktivnost je uključivala padobranske skokove na kopnene i vodene površine, situacijske i instinktivne vježbe bojevog gađanja u dnevnim i noćnim uvjetima te razmjenu iskustava i postupaka tijekom mehaničkog, balističkog i eksplozivnog probijanja”, stoji u priopćenju.
Nadalje je pojašnjeno da se u završnim tjednima vježbe odvijala specijalizacija koja uključuje operacije prisilnog ukrcaja na brodove (VBSS) korištenjem RHIB čamaca (gumenjaka s krutim trupom), borbeno ronjenje, te procedure zauzimanja obalnih područja i provođenja podvodne plovidbe.
Visoka razina profesionalizma
“Suradnja se odvijala na vrlo visokoj profesionalnoj razini, a potporu ovoj aktivnosti dali su pripadnici Hrvatske ratne mornarice i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva”, zaključuje se u priopćenju za javnost.
Sintagma da su se te aktivnosti održale “ove godine” otkriva da su se slične vježbe održavale i prethodnih godina. Nećemo sada kopati po arhivama da bismo utvrdili koje su to minule aktivnosti bile, ali javna je tajna da su Amerikanci iz nekog razloga sa svojim trupama posebno rado dolazili u Udbinu, mjesto koje se nalazi otprilike na pola puta između Plitvičkih jezera i Gospića.
Udbina: strateško mjesto
Za one koji nisu upoznati, tamo se nalazi hrvatska vojna zračna baza s prilično dugom pistom, okružena vojarnama i poligonima. Dio je vidljiv s glavne ceste kojom se nekada prolazilo kad se prolazilo pored Udbine prema obali, ali glavnina svakako nije.
Ova je vježba jasno ranije dogovorena, očito dio plana dogovorenog prije nekoliko godina, a ono što sada zabrinjava sve, s obzirom na očite zaokrete u američkoj politici prema Europi – a time i prema Hrvatskoj – jest koliko će se još dugo te aktivnosti nastaviti.
Mijenjanje američkih prioriteta
Drugim riječima, hoće li doći do takve promjene koja će rezultirati prekidom ovih i sličnih vježbi u kojima je Hrvatska sudjelovala kao NATO saveznik i pouzdan partner, kako su govorili Amerikanci, i to s nedavnim ratnim iskustvom?
Naravno, to trenutno nitko ne može predvidjeti, ali sudeći prema trenutnim signalima koji dolaze s druge strane Atlantika, moglo bi se dogoditi. Ne zato što netko u Bijeloj kući nešto zamjera Hrvatskoj, nego zato što se glavni interes američke politike očito seli na indo-pacifičku regiju, dok se Europa gura po strani.
Potencijalni utjecaj na Hrvatsku
Ako se to dogodi, bit će to veliki gubitak za Hrvatsku. Upravo kroz suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama, posebice tijekom proteklog desetljeća, Hrvatska je prvi postala energetski neovisna zahvaljujući LNG terminalu za ukapljeni plin u Omišlju na otoku Krku.
Amerikanci su to gurali, ali su to financirale Europska unija i Hrvatska, koje su dale nešto više od polovice, i na kraju je ovaj terminal omogućio Hrvatskoj ne samo da bez problema preživi obustavu isporuke ruskog plina, nego i da postane energetsko čvorište za ovaj dio Europe.
Modernizacija oružanih snaga
Osim toga, kroz suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama, Hrvatska je postupno, korak po korak, modernizirala svoje oružane snage, gotovo potpuno prešavši s ruskog naoružanja na zapadnjačke sustave. To se dogodilo uz pomoć određenih donacija s američke strane.
Tako je Hrvatska nabavila najsuvremenije helikoptere Kiowa Warrior i Black Hawk, nedavno je dogovorila isporuku sustava dugog dometa HIMARS te krenula u modernizaciju borbenih vozila Bradley, dijelom donacijama, ali velikim dijelom vlastitim ulaganjem – vozila koja su se pokazala vrlo učinkovitom na ukrajinskom bojištu.
Strateške obrambene odluke
Štoviše, možda zahvaljujući Amerikancima koji su se protivili toj ideji, Hrvatska je umjesto rabljenih izraelskih lovaca F-16 Barak, starih strojeva starijih od 30 godina koje su iskusni hrvatski piloti opisali kao dotrajale, nabavila francuske višenamjenske avione Rafale, koji su, iako rabljeni, u vrlo dobrom stanju, prosječne starosti 5 do 6 godina.
U konačnici, možda je bila mudra odluka da se ne kupi američka alternativa F-16, budući da se radi o lovcu koji zahtijeva dodatnu tehničku potporu poput zrakoplova AWACS za učinkovit rad, dok je Rafale sposoban samostalno ispuniti te uloge. Kad bi Amerikanci otišli, takva podrška više ne bi bila dostupna u vrijeme potrebe.
Čvrsta veza s hrvatskom obalom
Također treba reći da su se oružane snage SAD-a u Hrvatskoj osjećale kao kod kuće. Nije slučajno da su se prije ili nakon vojnih vježbi u Sredozemlju sa saveznicima — među kojima su bili i Hrvati — kratko odmarali upravo uz hrvatsku obalu.
Nosač zrakoplova na nuklearni pogon USS Harry Truman, primjerice, bio je nekoliko dana usidren ispred Splita neposredno prije određenih aktivnosti vezanih uz početak ruske agresije na Ukrajinu. Dodatno, mnogi ne znaju da Hrvatska posjeduje brodogradilište sposobno ne samo za popravak, već i za nadogradnju američkih ratnih brodova.
Amerikanci su pohvalili sofisticiranost i stručnost hrvatskih inženjera i drugih stručnjaka koji su uspjeli učinkovito odgovoriti na izazove s kojima su se suočavali.
Pogled naprijed
Kad se uzme u obzir i ono što su hrvatski vojnici, bilo specijalci ili neki drugi, stekli zajedničkom obukom s američkim kolegama, možda ono najvrjednije od svega, bila bi prava šteta da sve sada završi.
Može se samo nadati da neće. Ali ako do toga ipak dođe, Hrvatska će svoje vojne saveze i partnerstva morati potražiti drugdje unutar NATO-a, ovaj put s europskim partnerima i pod sasvim drugačijim okolnostima.
Do sada su Amerikanci djelovali kao štit pokrivajući većinu sigurnosnih izazova, no ta bi se situacija sada mogla promijeniti. Međutim, moramo pričekati i vidjeti.
Možda bi se, nakon nekih nedavnih iznenadnih odluka iz Washingtona – koje su kasnije revidirane – moglo dogoditi nešto slično s odnosom SAD-a prema Europi, a time i prema Hrvatskoj. Možda će se sljedeće godine hrvatsko Ministarstvo obrane opet kratko oglasiti o zajedničkim vježbama hrvatskih i američkih specijalnih postrojbi. Naravno, krenuli bi, kao i ovoga puta, iz Udbine.
