'Uvijek je vrijeme ponosa, grmi s hrvatskim i australskim zastavama', kaže član Croatian Riders Networka.
Tekst: Ante Kasić
Foto: Croatian Riders Network
Pred nama je cijeli dan
Sve je bilo organizirano; 16. Croatian Riders Network “Yashi Rally” bio je spreman za početak. AHD Geelong organizirao je divan doručak za prvo zaustavljanje. Australsko hrvatski društveni klub Mornington Peninsula Rye organizirao je prekrasan ručak na hrvatski način. Prognozirano je idealno vrijeme; 21 stupanj uz malu mogućnost pljuskova. S izvrsnom prodajom majica i našiva, naznake su bile da će skup biti obećavajući uspjeh.
U četvrtak ujutro voditelj i organizator Ante Kasić primio je poražavajući telefonski poziv jednog od članova; prognoza je postajala loša; 50% šanse za pljuskove u Melbourneu s do 2 mm kiše i 60% šanse za pljuskove u Geelongu s do 8 mm kiše. Kiša, uvijek neprijatelj motociklističkih događaja, trebala je sve pokvariti.
Što sada? Nakon nekoliko mučnih sati voditelj Ante odlučio je, prvi put nakon 2010. godine, odgoditi Rally. Uostalom, trebali smo prikupljati novac za Moto klub hrvatskih veterana u Hrvatskoj. Slaba posjećenost znači malo prikupljenog novca. Loša vijest priopćena je hrvatskim klubovima; sastojci hrane već su bili isporučeni i spremni. Nisu bili sretni.
Hrvatski klub Rye prodao je meso svojim članovima i otkazao volontere, AHD Geelong je otkazao svoje osoblje, a mnogi članovi CRN-a bili su shrvani.
Do petka poslijepodne Bog se smilovao i rekao "SAMO SE ŠALIMO DEČKI!" Vremenska prognoza bila je obrnuta; natrag na 30% šanse za pljusak u Melbourneu s 1 mm, i 50% šanse za pljusak i 2 mm u Geelongu. Kakva drastična promjena. Što sada? Skup bi se trebao održati. Voditelj Ante brzo je poslao e-mailove za 150 članova uz SMS-ove za 90-ak članova; “PONOVNO SE OKUPI – PROŠIRI VIJEST!”
Klubovi su obaviješteni, ali bilo je prekasno; Hrvatski klub Rye nije mogao poništiti planove; mesa je sada nestalo. Osoblje AHD Geelonga već ima druge planove.
Došla je subota i morali smo pronaći alternativno mjesto za ručak.
Da se stvari dodatno zakompliciraju, Queenscliff Brewhouse, prekrasan pub u kojem smo ručali prethodnih godina, privremeno je zatvoren.
Drugi pub u Queenscliffu nije nas mogao smjestiti. Jedina preostala opcija bio je Queenscliff Bowls Club. Ispričali smo im našu situaciju i nakon brze rasprave između upravitelja i kuhara, dogovor je postignut. Trebalo je angažirati dodatnog kuhara i morali smo doći što je ranije moguće.
AHD Geelong, na pravi hrvatski način, nije želio razočarati. Uspjeli su osigurati kuhara da dođe ranije i osigura osnovni doručak od jaja i peciva sa slaninom i DIY kavu. Prosjaci ne mogu birati; to će morati učiniti.
Što se tiče hrvatskog kluba u Ryeu, rekli smo im da ćemo, ako mogu osigurati piće i kavu, biti sretni.
Još jednom, okupljanje je ponovno počelo i dogovoreno.
Međutim, nažalost, dobar broj članova CRN-a već se obvezao na druge planove; stizali su razočaravajući e-mailovi i poruke. Jedan član, koji je doletio iz Queenslanda kako bi prisustvovao, također je napravio alternativne planove. Čini se da bi to bio dan za tvrdoglave.
Nedjelja; Wow ! Svi pljuskovi koji bi se dogodili, srećom dogodili su se preko noći. Ceste su bile djelomično mokre, temperatura je bila niska, ali nije bilo ozbiljnog oblaka na vidiku.
Članovi CRN-a iz cijelog Melbournea oprezno su prolazili kroz vlažna kružna raskrižja i uglove; nije potrebno puno da bi bicikl klizio. Što smo se više približavali Trgu federacije, to su ceste bile suše. Ranoranioci su promatrali kako jahači postupno pristižu. Brojka je narasla na 35 vozača i dva putnika. Nije naš najbolji, ali ni naš najgori.
Bili smo zabrinuti zbog gustog prometa zbog Avalon Air Showa pa je vrijeme početka relija bilo ranije od uobičajenog. Pokazalo se da je promet zapravo bolji nego ikad prije.
Doručak u AHD Geelong
Do trenutka kada smo stigli u AHD Geelong, broj je narastao na 42 vozača, a vrijeme je postajalo sve bolje iz minute u minutu. Bilo je zapravo savršeno vrijeme za skup; ni prehladno, ni prevruće. U tipičnom AHD Geelong stilu, čekao nas je divan doručak. Gostoprimstvo koje je AHD Geelong pokazao Croatian Riders Networku tijekom godina svjedoči o vodstvu koje je Paul Saric ugradio u klupsku filozofiju. Veliko hvala upravitelju Nicku i ekipi u AHD Geelongu.
Bili smo ispred rasporeda pa je vožnja do Queenscliffa bila bez pritiska i mogli smo ići slikovitom rutom duž Geelongove obale Western Beach Rd i kroz Eastern Park. Uvijek je ponosno vrijeme, grmi kroz Geelong s vijorenim hrvatskim i australskim zastavama; pokazujući Hrvate i prijatelje u najboljem izdanju. Iskusniji članovi CRN-a odlično su kontrolirali promet kako bismo kao grupa imali nesmetanu vožnju.
Hrvati u Croatian Riders Networku jako su ponosni što se toliko nehrvata odlučilo za članstvo i stalne jahače. Ponosno nose naše klupske majice i klupsku oznaku na prslucima; neki čak vijore hrvatske zastave. Croatian Riders Network ima tradiciju; kad nehrvatski član postane redoviti jahač, obavljamo laganu ceremoniju krštenja na kojoj jahaču želimo dobrodošlicu u bratstvo CRN, proglašavamo ga počasnim Hrvatom i dajemo mu hrvatsko ime. Vijetnamac Kim Than postao je Stipe, Maltežanin Mario postao je Marinko, Poljak Anton postao je Ante, njemačko-australski Trevor postao je Trpimir, Maltežanin Ray postao je Rajko, Australac Sam postao je Slavko. Itd. Oni to vole.
Ručak u Queenscliff Bowls Clubu
Osoblje u Queenscliff Bowls Clubu odahnulo je kad smo stigli ranije nego što se očekivalo. Osiguran je razuman ručak, a dodatni kuhar pobrinuo se da jelo bude brzo kuhano. Nekoliko članova odlučilo je učiniti svoje; motociklistički piknik na parkiralištu. Jedino što Marko Miškulin nije uspio smjestiti u svoj Harley Electroglide je roštilj.
Kratka vožnja trajektom preko zaljeva i stigli smo u Sorrento. Grmljavina 40 plus bicikala i puno hrvatske i australske zastave uvijek izazivaju veliku pažnju dok se spuštamo niz rampu s trajekta. 20 minuta vožnje i stigli smo do Hrvatskog kluba u Ryeu. Dok smo grmljavinom ulazili na njihov prekrasan zeleni travnjak, dočekani su nas s uobičajenim osmijesima i pljeskom. Uglavnom članovi umirovljeničke dobi vole što se trudimo svratiti i posjetiti svake godine u ovo doba. Bilo je dobro vidjeti da su se neki mlađi članovi nedavno pridružili i preuzeli kormilo.
Kolači, torte i boćanje u Rye Croatian clubu
Očekivali smo samo kavu i piće, ali naše su se sumnje obistinile; u pravom hrvatskom ugostiteljskom stilu, klub je ponudio bogatu ponudu prekrasnih torti i kolača. Ima nešto sasvim nevjerojatno u Hrvatima i njihovim kolačima; posebno hrvatske peke (bake) i njihove kolače; napravljene su s ljubavlju. Veliko hvala predsjedniku Leu Puretiću i članovima kluba što nas uvijek ovako srdačno ugošćuju. Dok su se neki članovi kluba divili svjetlećim motociklima, mi smo uživali u prekrasnim kolačima, kavi i piću. Neki od članova CRN-a uživali su u igri boćanja kao i obično. Klub je tražio donaciju za kolače i kavu; sav prihod doniran je za hrvatske branitelje. Veliko hvala hrvatskom klubu Rye.
Do sada je nebo bilo gotovo vedro i mogli smo osjetiti početak laganog sunčanja. Kakav je to veličanstven dan postao. Koliko bi mogao biti u krivu Zavod za meteorologiju!
Nakon obalne vožnje prema Mt.Marthi, došlo je vrijeme za uživanje u 7-ak minuta zavojite ceste do Morningtona. Češće ga kvare spori vozači automobila, ali bolje i to nego ništa. Sljedeća je bila trkaća staza Nepean Hwy od Morningtona do Frankstona. Za to krivimo fiksiranje šećera. Znamo da je restoran Sofia u Frankstonu bio privremeno zatvoren, ali ipak su svi žurili tamo.
Neobavezni razgovor za rezimiranje dana i još jedan Yashi Rally se bliži kraju. Ovdje se članovi Croatian Riders Networka opraštaju iu malim grupama kreću na razne strane Melbournea. Oni koji žive u zapadnom dijelu Melbournea uživaju u obalnoj vožnji Beach Roadom i nastavljaju kući.
Zaključno, skroman, ali uspješan Yash Rally; bez incidenata, lijepo vrijeme, dobro društvo, vrlo pristojan novac prikupljen za hrvatske branitelje i svi su sretno stigli kući.
Velika hvala Bogu za još jednu dobru godinu i puno sigurnih vožnji.
