Iskrena odanost i baština
Suzana Fantov
Hrvatska katolička zajednica okupila se ovog vikenda u živahnom slavlju vjere, obitelji i tradicije obilježavajući Veliku subotu i Uskrs. Ovaj događaj hrvatske zajednice bio je prožet snažnim osjećajem uskrsnog duha i zajedništva.
Ovi sveti dani označavaju srce kršćanskog kalendara i slave se s dubokom vjerskom pobožnošću, kao i cijenjenim običajima koji se prenose generacijama. To je uskrsna tradicija hrvatske zajednice koja ima značajno značenje.
Svečana Velika subota
Velika subota, dan prije Uskrsa, smatra se vremenom razmišljanja i tihog iščekivanja. U hrvatskim katoličkim crkvama vjernici se okupljaju na Vazmenom bdijenju, pokretnoj liturgiji koja počinje u mraku i polako se puni svjetlom dok se naviješta Kristovo uskrsnuće. Blagoslov uskrsnog ognja i vode ključni su elementi bogoslužja koji simboliziraju obnovu i novi život. Posebno je dirljivo ovo Uskrsno bdijenje hrvatske zajednice.
Mnoge obitelji također donose košare s hranom koju svećenik blagoslovi, što je tradicija duboko ukorijenjena u hrvatskoj kulturi. U tim košarama često se nalaze kruh, jaja, šunka, sir i posebni kolači poput pince (pogača), slatkog kruha s kvascem označenog znakom križa.
Uskrsna nedjelja: slavlje života
Uskrsna nedjelja počinje radosnim misama, na kojima zvone crkvena zvona i pjevaju pjesme uskrsnuća. Domovi su ispunjeni mirisima tradicionalnih hrvatskih uskrsnih jela, a stolovi su okićeni bojanim jajima i cvijećem. Upravo se u ovom slavlju Uskrsa hrvatske zajednice istinski osjeća bit zajedništva.
Jedan od najomiljenijih običaja je i tucanje jaja. Članovi obitelji i prijatelji nježno lupkaju oslikanim jajima jedno o drugo, a vjeruje se da ono čije jaje ostane nepuknuto ima sreću u godini. Jaja, obično obojena u tamnocrvenu i druge jarke boje, simboliziraju novi život i Kristovo uskrsnuće.
Djeca rado sudjeluju u traženju uskršnjih jaja, tradiciji koja se savršeno uklopila u hrvatske običaje. Iako ova aktivnost može imati međunarodne korijene, ona donosi radost i smijeh obiteljima i pomaže prenijeti slavlje na mlađe generacije tijekom Uskrsnih slavlja hrvatske zajednice.
Održavanje duha živim
Unatoč promjenama suvremenog života, hrvatska katolička zajednica i dalje čvrsto drži svoju vjersku i kulturnu baštinu. Kroz molitvu, liturgiju i radosne običaje ovo slavlje Uskrsa hrvatske zajednice postaje ne samo vrijeme vjerskog promišljanja nego i slavlje zajedništva i nade.
Velika subota i Uskrsna nedjelja ostaju sjajni simboli obnovljenog života i zajedničke ljubavi — temeljne vrijednosti koje nastavljaju oblikovati njihovu živahnu zajednicu.
Duhovno buđenje
Što se dogodilo ovoj jednoj osobi? On, koji je doživio sve što čovjek može proći: ponižen i pribijen na križ. Ecce homo – evo čovjeka. Podignut i spušten. Iskorišteno i odbačeno.
Sve što jesmo kao ljudska bića nalazi se u ovom jednom čovjeku, Isusu Kristu. I ovaj čovjek je propao; on je mrtav, leži u grobu. Nema se više čemu nadati. Ne ostaje ništa što nudi bilo kakvu budućnost. Ništa. Pobožna žena, koja pamti sve što se dogodilo, kreće na put – ali prerano ujutro, dok je još mrak. Mrak je štiti; ona želi proći nezapaženo. Grobnica je zatvorena, zapečaćena velikim kamenom. Ne može biti turobnije.
Tišina grobnice
Ova jedina grobnica čuva svu našu ljudsku pustoš – naš strah, naše brige, naše neuspjehe, naše suze, svaki teret koji opterećuje život. Ovdje počivaju naše bolesti i strah od same smrti. U njemu su zakopane nepravde i činovi nasilja koji ranjavaju čovječanstvo, uz zlostavljana tijela i slomljene duše. Unutar ovih zidova leži kolektivna patnja bezbrojnih života, okupljenih u jedan.
Ovaj jedan grob – simbol cijelog čovječanstva. Gle čovjeka. I ova jedna pobožna žena tiho, sama, hoda do mjesta na koje se nitko drugi ne usuđuje otići.
I na ovom jednom mjestu, u ovoj jednoj grobnici, događa se nešto što mijenja sve. Kamena više nema. Pečat patnje i svih onih priča koje nitko više ne želi čuti je slomljen. Bog ne poštuje grobnu tišinu – ni tišinu našeg svijeta, ni našu okrenutost, ni našu tišinu. On ne ostavlja do smrti onoga koji je živio, nosio i podnio puninu ljudskog života.
On, Bog, ga budi – ne samo vraćajući ga u život, nego pretvarajući ono što čovječanstvo položi u nešto novo, nešto vječno.
Mary ne razumije što se dogodilo – a ne razumijemo ni mi. Jer ova jedina stvar, koja dolazi od Boga, toliko je drugačija da možemo samo stajati pred njom sa strahopoštovanjem, zbunjeni - i vjerujući. Možda slutimo što je sada i što će doći – ali ne više od toga.
Želimo vam sretan i blagoslovljen Uskrs! – duhovno razmatranje iz župnog biltena i uskrsna čestitka monsinjora Bosiljka Rajića.