Jozo Kolakušić: Pokretač društvene mreže 'Zauvijek Hrvatska'

'Forever Croatia je mjesto za razmjenu informacija i poticanje interesa za povijest i baštinu hrvatskih nogometnih klubova diljem svijeta'

Razgovarala: Suzana Fantov

Foto: 'Zauvijek Hrvatska'

Povratak hrvatskim korijenima s digitalnom misijom

U Hrvatsku se prije nekoliko godina vratio Jozo Kolakušić, suradnik Hrvatskog Vjesnika, rođen u Melbourneu – veliki nogometni entuzijast koji je uspješno započeo novo poglavlje svog života u lijepoj našoj domovini, ali i vrlo zanimljivu stranicu na društvenoj platformi Facebook.

Pod nazivom 'Zauvijek Hrvatska' stvorio je 'mjesto' koje poštuje povijest i baštinu hrvatskih nogometnih klubova diljem svijeta, stvarajući tako novi način povezivanja zajednice, kako u dijaspori tako i u domovini, čuvajući i dokumentirajući bogatu sportsku baštinu.

Rađanje ideje o očuvanju hrvatske nogometne baštine

"Ideja je nastala kroz mnoge razgovore koje sam vodio s ljudima u Hrvatskoj i iseljeništvu, koji su malo znali o našim hrvatskim nogometnim klubovima u iseljeništvu, ali nedovoljno. Znali su samo da neki poznati reprezentativci dolaze iz pojedinih klubova, ali dalje od toga ništa se nije znalo, niti se na internetu moglo pročitati nešto bitno na hrvatskom. To se vidjelo iz razgovora s ljudima u Hrvatskoj i s mlađim generacijama iz dijaspore.

Primijetio sam da ne znaju dovoljno o povijesti vlastitih klubova u kojima su odrasli. I da su isprazno idealizirali klubove s drugog kraja svijeta, umjesto da cijene i ponose se klubovima uz koje su odrasli, koje su gradili njihovi očevi i djedovi. Ta je ideja u meni tinjala godinama, au ljeto 2023., u kolovozu, dok sam se vozila autocestom od Zagreba prema našem lijepom Jadranu.

Od malih početaka do međunarodnog priznanja

Ideju sam spomenuo dobrom prijatelju koji je u to vrijeme bio predsjednik jednog poznatog hrvatskog kluba. Ohrabrio me da je to izvrsna ideja i da nastavim s njom, uz korisne savjete o tome kako usvojiti uspješne navike i izvore informacija i knjige koje mogu istražiti kako bih prikupio što više materijala za buduću stranicu. Pokrenuta je na Instagramu 23. 8. 2023., a prati je nekoliko prijatelja. Kasnije i na Facebooku.

Ono što nisam očekivao je koliko će stranica u kratkom vremenu narasti i eksplodirati. Prijatelji su me brzo kontaktirali i pridružili mi se, nudeći svoju pomoć i podršku; David Deak iz Geelonga, Steven Puškarić iz Sydneya, Maks Jurković iz Adelaidea, Joe Baričević iz Edmontona i Ante Radoš iz Hamiltona u Kanadi. Danas imamo internacionalni tim ljudi koji najbolje poznaje svoj kraj i pomaže mi u prikupljanju materijala i informacija da što bolje ispričam priču”, objašnjava nam Jozo od početka ideje do danas, stranice koja je posjećena.

Dokumentiranje hrvatskih nogometnih klubova diljem svijeta

"Do sada smo obrađivali teme samih početaka nogometne Hrvatske diljem svijeta, od Clevelanda, New Yorka, Chicaga, Los Angelesa. Preko Toronta (prvak Sjeverne Amerike 1976.) i Vancouvera u Kanadi do Sydneya, Melbournea, Adelaidea (najstariji hrvatski nogometni klub u Australiji s imenom 'Croatia') i Geelonga u Australiji. Prvo je krenulo sa starim slikama iz godina kad su ti klubovi postojali. osnovana, zatim slike i kratke biografije značajnih pojedinaca iz tih klubova. Sve su to priče koje sam slušao od svojih roditelja u djetinjstvu preko knjiga i novina poput Hrvatskog Vjesnika.”

Promicanje hrvatskog identiteta kroz sport

"Ključne vrijednosti bile su promicanje imena Hrvatske u svim kutovima svijeta, dok slobodne i međunarodno priznate Hrvatske nije bilo. Za ime 'Hrvatska' čulo se u Australiji, Sjevernoj Americi, Europi i Južnoj Americi zahvaljujući sportskim uspjesima ovih klubova s hrvatskim predznakom.

Kao što su danas hrvatski sport i hrvatska nogometna reprezentacija najbolji mogući ambasadori Hrvatske, tako su bile i Hrvatske u ono vrijeme dok još nismo imali svoju reprezentaciju koja bi nas predstavljala na međunarodnoj sceni. Hrvatska reprezentacija zapravo je nastavak rada svih ljudi koji su osnivali, stvarali i radili za te Hrvatske diljem svijeta.”

Sigurna utočišta hrvatske kulture u tuđini

"Hrvatski klubovi su svakako pridonijeli očuvanju hrvatske kulture i identiteta, jer su u svakoj zemlji svijeta u kojoj su osnovani hrvatski klubovi bili sigurno utočište u inozemstvu i sastajalište Hrvata gdje su mogli biti 'među svojima'. Mislim da je ta vrijednost posebno važna danas, jer nema više borbe za samostalnost i priznanje Hrvatske. Umjesto toga, ti hrvatski klubovi, kulturni i sportski, održavaju tu svijest podrijetlo i zemlja iz koje sad stasavaju generacije treće i četvrte generacije.”

Gradimo mostove među generacijama kroz zajedničku povijest

"Stranica Zauvijek Hrvatska definitivno je povezala mnoge ljude, i starije i mlađe generacije. Jer odrastajući u hrvatskoj zajednici u Melbourneu, uvijek se osjećao taj generacijski jaz i nedostatak znanja i razumijevanja jednih za druge. Kroz slike, snimke i osobne priče koje su ljudi prilagali iz privatnih arhiva, svi koji prate tu stranicu na neki su se način osjećali povezanima i ponosnima na svoje očeve i djedove.

Tko je stvorio te klubove i napravio danas nezamislive stvari, podižući klubove iz temelja vlastitim sredstvima i to puno prije interneta. To što su i oni nekada bili mladi i bili 'cool', mislim da je to jedan od najvećih uspjeha. Imam dojam da se malo promijenilo razmišljanje mlađih generacija prema starijima i da osjećaju neki ponos na svoje pretke.”

Legendarne figure povezuju hrvatske klubove s Australijom

“Billy Vojtek, Mark Viduka, Mark Šilić, Frank Jurić za Croatiju Melbourne, Josip Šimunić i Ned Zelić za Croatiju Canberra; Manis Lamond, Tony Popović, Željko Kalac, Mark Rudan, Ante Miličić za Croatiju Sydney. Za Croatiju Adelaide Charlie Perkins koji je bio aboridžinski aktivist koji je posebno volio i hvalio Hrvate. Nakon odlaska u Englesku igrati nogomet za Liverpool i Everton, vratio se u Australiju kako bi nastavio igrati nogomet i nakon karijere postao poznati aktivist za prava Aboridžina. Igrao je za Croatiju iz Adelaidea zajedno s još dvojicom aboridžinskih igrača Gordonom Briscoeom i Johnom Moriartyjem.

Izvan Australije, tu je i Toronto Croatia koji je bio prvak Sjeverne Amerike, koji je okupljao kremu hrvatskih i europskih nogometaša tih pobjedničkih 70-ih. Jedan od tih igrača je jedan od najboljih napadača koji su ikada igrali nogomet u vrijeme slavnog Peléa, Eusebio koji je legenda portugalske reprezentacije i portugalskog nogometnog kluba Benfica.”

Osobna povezanost s hrvatskom nogometnom baštinom

"To je bio moj identitet dok sam odrastao u Australiji. Sretan sam što sam odrastao uz Croatia Melbourne (Knights) posljednjih godina dok su se natjecali u Nacionalnoj nogometnoj ligi Australije - NSL. Dok su me roditelji vodili na te utakmice, bio sam svjestan veličine kluba u kojem sam odrastao. Uz gledanje hrvatske reprezentacije iz generacije 1998., moji idoli u djetinjstvu bili su oni igrači koji su nosili crveno, bijeli, plavi dres.

Najdraže mi je bilo otvoriti novine u ponedjeljak u školi nakon pobjede Croatia/Knightsa dok je bila stara NSL pa bih se pohvalio prijateljima i učiteljima u školi. Uz, naravno, uspjehe hrvatske reprezentacije, to je afirmiralo moj hrvatski identitet.

Recimo, kada su pobijedili Italiju 2-1 na Svjetskom prvenstvu u Japanu 2002. Taj dan sam nosio hrvatski kockasti dres ispod dresa u školi koja je bila pretežno puna djece talijanskog podrijetla. Bio je to ponosan dan u školi, nakon godina ludih pitanja poput 'Gdje je Hrvatska', 'Postoji li uopće ta država'. Odjednom je to prestalo i odmah sam dobio poštovanje druge djece i učitelja. Ili kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon 2001. i kada je Janica Kostelić osvojila zlatnu medalju na Zimskim olimpijskim igrama 2002. u američkom Salt Lake Cityju. Ovakvi događaji potvrdili su široj javnosti da Hrvatska definitivno postoji i može biti najbolja na svijetu u svemu u čemu se natječe.”

Trenuci za pamćenje u hrvatskom klupskom nogometu

"Rekao bih zadnji hrvatski derbi u Nacionalnoj nogometnoj ligi 2004. između Sydneya i Melbourne Croatije. To je bio dan za pamćenje za hrvatsku zajednicu, zadnji put je stadion Croatije Melbourne bio ovako ispunjen. Sve do Kupa Australije 2022. kada je Croatia Sydney ušla u finale i igrala pred 16.000 navijača i 2023. kada je Croatia Melbourne ušla u polufinale i imala je više od publike 5000 navijača na domaćem terenu, što je bilo lijepo vidjeti i iz daljine u domovini Hrvatskoj, gdje se o tome pisalo u hrvatskim novinama poput Sportskih Novosti i Večernjeg lista.”

Čuvanje klupske povijesti za buduće generacije

“Mislim da neki klubovi to već dobro rade, pogotovo pod utjecajem ove stranice Zauvijek Hrvatska, ali smatram da bi svi klubovi trebali staviti stare slike i snimke na svoje web stranice i društvene mreže, kako bi mlađe generacije povezivale starije uspjehe sa sadašnjim.

Fokus bi trebao biti na tome da svi članovi zajednice postanu plaćeni članovi svojih klubova. Baš kao u Engleskoj ili Njemačkoj u 4. ligi, svi iz lokalne zajednice su članovi i financijski podupiru svoje lokalne klubove.

Ne neki veliki i poznati klubovi s drugog kraja svijeta, s kojima nemaju nikakve veze. Čovjek može samo iskreno voljeti klub u kojem je odrastao i onaj koji predstavlja njih i njihove vrijednosti.”

Pouke iz povijesti za moderni hrvatski identitet

“Puno toga, da današnje slobodne i moderne Republike Hrvatske ne bi bilo da nije bilo desetljeća prije 1991. godine lobiranja i promicanja imena Hrvatske, kroz aktivizam, kroz sportske uspjehe koji su promicali hrvatsko ime na međunarodnoj sceni.

Ključni povijesni trenuci za hrvatske klubove u svijetu

"Godine osnivanja ovih klubova, osvajanja naslova. Na primjer, za Croatiju Melbourne kada su postali prvaci Australije, kada su osvojili NSL 1995. nad Adelaide City Juventusom i 1996. nad Marconijem iz Sydneya. Kada je Croatia Sydney osvojila NSL ligu 1986., 1997. i 1999. i kada su bili u velikom finalu 1988., 1997. 1999. Kada je Toronto Metros Croatia postala prvak Sjeverne Amerike 28.8.1976. na Soccer Bowlu u Seattleu, SAD, pobjedom 3-0 nad Minnesota Kicksima.

Da su prvu međunarodnu utakmicu hrvatske reprezentacije protiv SAD-a 17. listopada 1990. organizirali Hrvati iz Kanade i Amerike zahvaljujući svojim kontaktima u tamošnjem savezu. Da je prva službena međunarodna utakmica Hrvatske pod okriljem FIFA-e, nakon njezine ponovne uspostave, odigrana u Australiji 5. srpnja 1992. upravo na stadionu Olympic Park u Melbourneu gdje je Croatia Melbourne desetljećima prije toga igrala na tom stadionu, stvarajući povijest i osvajajući naslove. Sve je to povezano i mora biti poznato široj javnosti.”

Otkrivanje arhivske građe i povijesnih dokumenata

"Preporučena mi je knjiga 'Hrvatsko sveto ime' od Marina Sopte, gdje sam se iznenadio koliko Hrvatska postoji diljem svijeta. Mislio sam da ih ima desetak, kad sam kroz tu knjigu saznao da ih ima preko 265 diljem svijeta. Knjige o povijesti Toronta Hrvatske sam, primjerice, kupovao u starim knjižarama u Hrvatskoj. Javno dostupni materijali na internetu, od slika do video snimaka su tu, samo ih je trebalo povezati na jednom mjestu.

Moj suadministrator David Deak je zajedno sa mnom uložio stotine i stotine sati u istraživanje materijala i statistike. Prebacivanje starih snimaka sa VHS-a na digitalni format, te prikupljanje starih slika iz privatnih arhiva, kako od prijatelja, tako i od vlastite obitelji i divnog oca koji je sačuvao svu tu vrijednu građu. Zajedno s mojim ocem, možemo reći da imamo stotine, a možda i tisuće sati materijala zlatne vrijednosti za naše sljedbenike koji su željni informacija.

Zatim su nam se nakon toga počeli javljati i sami pojedinci sa slikama i snimkama iz svojih obiteljskih arhiva, vraćajući staru slavu nekada zaboravljenim materijalima i događajima iz povijesti s kojima suosjećaju ljudi koji su stupili u kontakt ili su i sami bili akteri tih događaja. Posebno sam ponosan trenutak kada mi se prošle godine javio autor knjige o povijesti Croatije Canberra Bernard Luštica.

Nakon što sam objavio slike o tom ponosnom klubu, rekao mi je da ima puno više materijala u knjizi koju je sastavio 1999. za 40. godišnjicu njihovog kluba, osnovanog 1958. A ljetos mi je osobno uručio tu knjigu “Od nade do slave – 40 godina Canberra Croatije”, uz ugodnu kavu u sunčanom Splitu, objasnio sve detalje oko nastanka te knjige i još puno korisnih informacija koje su pomogle ovoj stranici.”

Poziv na suradnju i doprinos

“Apsolutno, mnogi su to već učinili i zahvaljujem im se za svu pomoć koju su pružili radu ove stranice i svim pojedincima koji su posegnuli u privatne arhive i zamolili članove obitelji koji su živi svjedoci tog vremena, da prepričaju tu povijest kako bi bila bolje ispričana kroz postove ove stranice i samom čitatelju koji upija te informacije.”

Zahvaljujemo na razgovoru i preporučamo našim čitateljima da posjete stranicu Forever Croatia na Facebooku koja sada čvrsto drži svoje mjesto u očuvanju, dijeljenju i slavljenju ovih važnih tradicija i veza.

"Slažem se, već je postao središnje mjesto za čuvanje uspomena na sva postignuća i važne događaje za te hrvatske klubove diljem svijeta. Vjerujem da će nastaviti postupno rasti i povezivati ljude iz cijelog svijeta, zajedničkom poviješću i sličnim pričama koje ih sve povezuju."

Slijedi još velikih trenutaka hrvatske nogometne povijesti diljem svijeta
pratite Forever Croatia na Instagramu