Očevidac povijesti govori o ratu, istini i dužnosti pamćenja
Fotografije: privatni album Damira Plavšića, arhiva S.Fantov
U ovom duboko osobnom i snažnom intervjuu, Damir Plavšić — vukovarski ratni veteran, filmaš i autor — dijeli svoju izvanrednu životnu priču, od obrane vukovarskih frontova 1991. godine do očuvanja njegove baštine kroz film, knjige i nastupe uživo.
Plavšić prepričava svoje mučno iskustvo ratnog zarobljenika, svoju poslijeratnu misiju obrazovanja mladih o hrvatskoj borbi za neovisnost i ključnu važnost suočavanja s povijesnom istinom. S iskrenošću i hitnošću razmišlja o neuspjesima hrvatskog obrazovnog sustava, šutnji koja okružuje Domovinski rat i svojoj predanosti dosezanju mladih diljem svijeta - posebno u hrvatskoj dijaspori.
'Od veterinarske škole do vukovarskih bojišnica – Plavšićev put do bojišnice'

Za početak, gospodine Plavšiću, možete li nam ukratko reći nešto o sebi i svom vojnom putu?
Prije svega, srdačno pozdravljam cijenjene Hrvate u Australiji. Moje ime je Damir Plavšić. Rođen sam u Vukovaru 1969. godine, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Nakon služenja vojnog roka u jugoslavenskoj vojsci upisao sam veterinarski fakultet i 1989. preselio se u Zagreb. Nakon masakra 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine, postalo je jasno da je rat sa Srbima neizbježan. Početkom lipnja 1991. položio sam posljednji ispit u drugoj godini veterinarskog fakulteta i odmah se uputio prema Vukovaru, gdje sam se dobrovoljno pridružio obrani grada.
Dana 25. kolovoza 1991. moj pokojni drug Robert Janić i ja uništili smo prvi tenk u bitci za Vukovar, drugi tenk uništen u Domovinskom ratu. Taj datum - 25. kolovoza 1991. - smatramo početkom općeg napada pobunjeničkih Srba i jugoslavenske vojske na grad Vukovar.
Tijekom Bitke za Vukovar , prvo sam se borio na najkrvavijoj crti bojišnice - Sajmištu. Nakon što je naš položaj "Desna Supoderica" pao 5. studenog 1991., nastavio sam se boriti na "Priljevu", a konačno u Borovu Naselju do 20. studenog 1991., kada smo mi, preživjeli zapovjednici, donijeli odluku o predaji branitelja i civila.
Nakon predaje, svi muškarci u dobi od 14 do 84 godine odvedeni su u Srbiju i smješteni u koncentracijske logore. Ja sam prvo odveden u srpski koncentracijski logor u Stajićevu, blizu Zrenjanina u Vojvodini (Srbija). Nakon mjesec i pol dana prebačen sam u koncentracijski logor Niš, a zatim, nakon dva mjeseca, u koncentracijski logor Sremska Mitrovica.
Nakon što sam proveo gotovo šest mjeseci u tri srpska koncentracijska logora, razmijenjen sam u Nemetinu 27. ožujka 1992. Nakon razmjene otišao sam u Zagreb, gdje su me čekali majka i mlađi brat. U to vrijeme još nismo znali je li moj otac, Ivan Zvonimir Plavšić, živ niti gdje je.
Već sljedeći dan nakon dolaska u Zagreb nastavio sam studij na trećoj godini veterinarskog fakulteta i dobio smještaj u studentskom domu, gdje sam ostao sljedećih nekoliko godina do vjenčanja sa suprugom. Zatim smo se preselili u unajmljeni stan. U međuvremenu sam saznao da su mi oca ubili Srbi zajedno sa Sinišom Glavaševićem ispred velikog hangara na Ovčari, a njihova tijela bačena su u masovnu grobnicu s ostalim ranjenicima iz vukovarske bolnice. Očeve posmrtne ostatke pokopali smo u Zagrebu početkom 1998. godine.
Danas sam u mirovini i aktivno angažiran: izvodim svoje predstave i prikazujem film Bitka za Vukovar diljem Hrvatske i svijeta. Pišem knjige i produciram filmove o obrani Vukovara i kakav je Vukovar danas. Sve to kako bi naši ljudi nikada ne zaboravili herojsku bitku za Vukovar i Domovinski rat.
Moje knjige o obrani Vukovara mogu se kupiti izravno od mene ili na Amazonu, a moji filmovi mogu se pogledati na mom YouTube kanalu ( Damir Plavšić – BITKA ZA VUKOVAR ).





Vukovar: Gdje prestaje nevinost, a počinje rat

Kako ste osobno doživjeli Bitku za Vukovar i kako vas je ona oblikovala kao osobu?
Ako se sjećate, jugoslavenska vojska je zaplijenila svo oružje i opremu od snaga naše republike (Teritorijalna obrana Republike Hrvatske), tako da mi Hrvati u početku nismo imali oružje za suprotstavljanje združenim srbijanskim i jugoslavenskim vojnim snagama. U Vukovaru nam je također nedostajalo odgovarajuće oružje, a mi branitelji nismo bili obučeni vojnici već polunaoružani civili u trapericama i tenisicama. Nasuprot nama stajala je dobro naoružana, opremljena i obučena srpska vojska s pristupom svakoj vrsti oružja i neograničenim zalihama streljiva. Imali su preko tisuću tenkova i oklopnih vozila, zrakoplove, brodove, helikoptere, stotine topničkih i raketnih sustava. Imali smo stare lovačke puške, nekoliko poluautomatskih ili automatskih pušaka, nešto dinamita i ograničeno streljivo.
Da se vratimo na vaše pitanje: mi Hrvati smo miroljubiv narod, katolici i vjernici, i živimo po Kristovom učenju, poštujući i ljubeći svog bližnjeg bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost. Međutim, Srbi su uglavnom nevjernici, i mnogi od njih još uvijek gaje nevjerojatnu mržnju prema cijelom hrvatskom narodu. Tijekom rata, Srbi su iskreno vjerovali da čine pravedno djelo ubijajući nas Hrvate, uvjereni da smo svi „ustaše“...
Za nas branitelje, bio je to ogroman šok susresti se s takvom ogromnom mržnjom tijekom bitke. Tada smo naglo shvatili da moramo ubiti neprijateljskog vojnika - jer ako to ne učinimo, on će ubiti nas i civile koje smo štitili svojim životima. Rat nas je oblikovao na negativan način jer smo morali postati ubojice kako bismo preživjeli i spasili živote. Naša katolička vjera i molitva pomogle su nam da ne postanemo zvijeri poput Srba, već da ostanemo ljudi i sačuvamo živote čak i usred zla.
S bojnog polja na pozornicu








Posjetili ste Australiju 2017. Što vas je motiviralo da tamo predstavite svoju glazbeno-scensku predstavu Bitka za Vukovar?
Moja glavna motivacija za dolazak u Australiju i promociju mog filma Bitka za Vukovar i glazbeno-scenskog spektakla Plamen vukovarske svjetlosti bila je podijeliti, kroz film i performans, nedavnu povijest hrvatskog naroda i stvaranje slobodne i neovisne Hrvatske tijekom Domovinskog rata - posebno s mladim Hrvatima u Australiji. Također je bilo važno da sam, nakon filma, održao kratko predavanje. Kao jedan od 200 preživjelih vukovarskih ratnika, podijelio sam istinu o obrani grada i srpskim koncentracijskim logorima.
Kako je australska publika reagirala na nastup? Jeste li očekivali takve emocije i interes?
Godine 2017. bio sam na turneji po Australiji i Novom Zelandu sa svojom predstavom Plamen vukovarske svjetlosti, nastupajući u Perthu, Sydneyju, Melbourneu, Wollongongu, Geelongu, Adelaideu, Fremantleu i Aucklandu. Nažalost, posjećenost događanja Vukovarska noć, tijekom kojih sam nastupao, bila je prilično slaba jer mnogi ljudi nikada nisu čuli za mene. Unatoč tome, nisam izgubio vjeru da mladi Hrvati u Australiji žele učiti o povijesti svog naroda.
Nadam se da će netko iz Australije pokazati interes i pozvati mene i moje suborce u ponovni posjet — pogotovo jer nas je vukovarskih ratnika sve manje živih. Prema procjenama naših zapovjednika, ostalo nas je samo oko 200.
Predstava ima snažnu multimedijsku komponentu. Možete li nam reći više o tome kako ste kombinirali glazbu, vizualne elemente i naraciju kako biste ispričali priču o Vukovaru?

Nakon što sam napisao svoje knjige o Bitci za Vukovar, razmišljao sam o tome kako ih predstaviti djeci i mladima, s obzirom na to da oni danas rijetko čitaju knjige. Oni su vizualni učenici koje zanimaju samo kratki, dinamični i zanimljivi videozapisi. Na temelju toga snimio sam tri filma i režirao glazbeno-scensku predstavu Plamen vukovarskog svjetla. Središnji dio predstave je moj film Bitka za Vukovar, obogaćen sudjelovanjem folklornih skupina, dječjih glumaca te ceremonijom unošenja, blagoslova i širenja plamena vukovarskog svjetla. Također uključuje svjetlosne, zvučne i mirisne efekte koji podižu doživljaj na višu razinu.
Kako ova predstava pomaže u očuvanju sjećanja na Domovinski rat, posebno među mladima i dijasporom?

Kroz svoj nastup i glazbeno-scenski spektakl pričam priču o Vukovaru prije rata, tijekom obrane i kakav je danas nakon obnove i povratka života u grad. Drago mi je da predstava izaziva veliki interes, posebno djece i mladih, jer je dinamična, zanimljiva i edukativna. Posebno je dojmljivo kada nakon predstave preživjeli vukovarski branitelji održe kratko predavanje o obrani grada - dajući mladima priliku da upoznaju prave Heroje Vukovara.
Predstava je izvedena 226 puta u gradovima i mjestima diljem Hrvatske i svijeta (SAD, Australija, Novi Zeland, Kanada, Južna Amerika, Njemačka, Austrija, Švicarska te Bosna i Hercegovina). Dobila je iznimnu pozornost i pohvale publike svih dobnih skupina. Do sada je sudjelovalo oko 10 000 izvođača (folklorne skupine, zborovi, orkestri, dramske skupine itd.), a predstavu je vidjelo preko 102 000 ljudi.
Podcast Oči u oči s herojima Vukovara - kome je posvećen? Tko je vaša ciljana publika?

Prošlo je 34 godine od Bitke za Vukovar, a tijekom godina neki pojedinci počeli su izmišljati priče o obrani grada kako bi veličali sebe i uzdigli svoje uloge iznad drugih branitelja. Mnogi pravi vukovarski ratnici duboko su uznemireni zbog tih pojedinaca. Zato sam pokrenuo podcast Oči u oči s herojima Vukovara – ISTINA o obrani grada. U ovom podcastu pozivam prave heroje koji govore istinu i nikada prije nisu javno ispričali svoje priče. Njihova svjedočanstva osporavaju lažne narative drugih.
Podcast je objavljen na mom YouTube kanalu (Damir Plavšić – BITKA ZA VUKOVAR) i uključuje engleske titlove za one koji ne govore tečno hrvatski. https://www.youtube.com/@bitkazavukovar
Važno je napomenuti: iznošenje istine o obrani Vukovara najvrjednije je nasljeđe koje mi, preživjeli vukovarski ratnici, možemo ostaviti hrvatskoj mladeži nakon što nas više ne bude. Sve što radim, nastojim činiti besplatno - jer samo istina je važna, a istina mora živjeti i nakon nas.
Koji vam je intervju bio najemotivniji ili najteži za snimanje?

Sve što moji gosti govore duboko je emotivno za gledatelje - posebno one koji nisu iskusili rat ili zatočeništvo u srbijanskim koncentracijskim logorima. Svaka epizoda je srceparajuća. Za nas katolike i vjernike, slušanje o srpskoj mržnji prema Hrvatima, ubojstvima, mučenju u logorima... sve je to šokantno.
Osobno mi je bilo teško slušati priču o 18-godišnjem Zlatku Pankoviću, redovnom vukovarskom borcu, koji je osuđen na smrt strijeljanjem nakon lažne optužbe da je osobno ubio 41 srpsko dijete u Borovu Naselju. Također mi je bilo bolno slušati ga kako govori o sprovodu generala Blage Zadre, koji nije dobio nijedno odlikovanje.
Pogledajte tu epizodu: https://www.youtube.com/watch?v=vTjr2GDqAdI
Također je bilo izuzetno teško čuti kako je novinar HTV-a Srećko Baćun mučen u logoru Velepromet - kako su mu Srbi noževima zabijali noge, a zatim pucali u koljeno „da ne bi pobjegao“, ili kako je bio prisiljen gledati kako nožem kastriraju vezanog muškarca, a zatim mu prerezuju grkljan.
Pogledajte tu epizodu: https://www.youtube.com/watch?v=Q-6cakfHOyM
Plamen vukovarske svjetlosti: Živi spomenik

Također producirate dokumentarnu seriju Vukovarske tajne. O čemu se radi?
Vukovar je mali grad smješten u podnožju Fruške gore. Ispod grada nalazi se mreža tajnih tunela i zakopanih podruma nepoznatih čak i mnogim stanovnicima Vukovara. Većinu ovih tunela izgradila je austrougarska vojska nakon protjerivanja Turaka, dok su neke izgradili Turci i lokalno stanovništvo za skladištenje vina i vina.
Ovi su tuneli bili ključni 1991. za obranu grada i spašavanje života civila, jer je u njima tri mjeseca živjelo oko 2430 žena, djece i starijih osoba. Danas tuneli propadaju zbog zanemarivanja, a starije osobe koje znaju njihove lokacije izumiru. Preuzeo sam na sebe da ih snimim iz dva razloga: da potaknem gradonačelnika i Ministarstvo kulture da ih sačuvaju i da dokumentiram njihove priče radi povijesne istine.
Trenutno tražimo ulaz u tunel koji su partizani uništili dinamitom. Proteže se od Vukovara do Iloka i vjerujemo da su tamo pokopani posmrtni ostaci oko 350 hrvatskih i 50 njemačkih vojnika.
U seriji Vukovarske tajne dokumentiram tunele, podzemne podrume, bunkere, ruševine i skloništa.
Pogledajte 1. sezonu: https://www.youtube.com/playlist?list=PL2qmDLA-E8un25EH8PAKF0TvH9tmzr2Cy
Pogledajte 2. sezonu: https://www.youtube.com/playlist?list=PL2qmDLA-E8ukN_hE3JdIvjYneuPeZfdfa
Što želite da gledatelji ponesu iz svake epizode?
Moja je namjera da Hrvati iz svakog mog filma nauče nešto novo - o povijesti našeg naroda, o Bitci za Vukovar, o gradu Vukovaru kroz povijest i o Vukovaru danas. Također se nadam da će svi moji filmovi poslužiti kao motivacija za očuvanje predmeta koje dokumentiram od propadanja - jer nikad ne znate hoće li izbiti još jedan rat i hoće li nam opet trebati ti podzemni tuneli...
Dosezanje mladih: Obrazovanje kroz iskustvo

Mislite li da se danas dovoljno raspravlja o Vukovaru i Domovinskom ratu među mladima?
Nažalost, u većini osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj učenici nemaju priliku pravilno proučavati Domovinski rat. Tema „Domovinski rat“ pojavljuje se tek u lipnju – i u osnovnim i u srednjim školama – a do tada je školska godina praktički završena, ocjene su već finalizirane, a preostalo vrijeme se troši na ispravljanje ocjena i razne školske aktivnosti.
Nažalost, budući da većina škola nema vremena pravilno obraditi lekciju o Domovinskom ratu, mnogi učenici ne mogu ni imenovati dva Junaka Domovinskog rata, a o ratu znaju gotovo ništa - ili samo malo - uglavnom samo ono što su čuli od roditelja.
Također je obeshrabrujuće što, 34 godine nakon početka Domovinskog rata, učenici u osnovnim i srednjim školama još uvijek ne čitaju niti jednu knjigu o ratu kao obveznu literaturu - iako je do sada objavljeno 2439 knjiga o Domovinskom ratu.
Stoga pitam premijera i ministra znanosti i obrazovanja: Je li doista moguće da od 2439 knjiga o Domovinskom ratu niti jedna nije dovoljno dobra da bi se učenicima dodijelila kao školska lektira, posebno kada učenici čitaju knjige o Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu i njemačkim koncentracijskim logorima?
Koju biste poruku željeli poslati mlađim generacijama Hrvata, kako u domovini tako i u dijaspori?

Moja poruka je vrlo jednostavna:
Djeco i mladi - učite povijest hrvatskog naroda i budite ponosni na svoju Domovinu, Hrvatsku, te hrabrost i junaštvo našeg naroda kroz povijest (obrana Gvozdanskog, obrana Sigeta, obrana Vukovara…). Također, čuvajte svoje pjesme, narodne običaje, a posebno svoju katoličku vjeru. Volite svoje i poštujte tuđe.
Svima vama, dragi Hrvati u Australiji, šaljem srdačne pozdrave iz Domovine i nadam se da ćemo se barem još jednom vidjeti u Australiji — s mojim novim filmom Bitka za Vukovar i glazbeno-scenskim spektaklom Plamen vukovarske svjetlosti.