Fotografije: Hrvatski vjesnik, arhiva
U arhivu Hrvatskog vjesnika nisu skrivene samo stare novine ili službeni dokumenti, već nešto puno osobnije i dirljivije – rukom pisana pisma, blagdanske čestitke, razglednice, pozivnice, brošure i kuponi za ulaznice.
Ovi suveniri, skupljani tijekom mnogih godina postojanja novina, mogu se činiti kao jednostavni fragmenti svakodnevnog života. Ali zajedno, oni čine bogatu i značajnu povijesnu tapiseriju – kolektivno sjećanje na zajednicu raširenu diljem svijeta, ali duboko ukorijenjenu u svojoj baštini.
Svakodnevni artefakti, izvanredne priče
Tijekom desetljeća izlaženja, Hrvatski vjesnik primio je bezbroj pisama od svojih čitatelja. Neki su slali iskrene riječi podrške, drugi su dijelili priče, misli ili jednostavne pozdrave od
'Lijepa naša'. Svako je slovo bilo dio nečijeg svijeta, poslano s pažnjom, napisano rukom, odabrano s pažnjom. Čestitke su stizale tijekom blagdana i posebnih prigoda – svaka je bila topli podsjetnik na povezanost, kulturu i zajedništvo.
Tu su i sačuvane brošure, pozivnice i razglednice s događaja u hrvatskoj zajednici ovdje u Australiji, često zanemarene kao svakodnevne. Ali ovi naizgled mali uspomene prozori su u značajne kulturne trenutke: pozivnica za koncert, prigodna brošura ili jednostavna ulaznica za događaj u zajednici. Oni odražavaju život i puls naroda - okupljanja, slavlja, zajednička iskustva koja su oblikovala identitet daleko od doma.
Razglednice, posebno, nose posebnu vrstu nostalgije. One bilježe mjesta kakva su nekad bila – gradove i mjesta, krajolike i spomenike – ponekad sada transformirane do neprepoznatljivosti. Podsjećaju nas ne samo na to kako se svijet promijenio, već i na to kako smo se mi promijenili s njim. Svaka razglednica sa sobom nosi priču o nekome tko je zastao da razmisli o drugome, tko je želio podijeliti djelić ljepote ili sjećanja.
Ovi uspomene nisu samo ostaci prošlosti – oni su duša zajednice sačuvana u opipljivom obliku. Oni su podsjetnici na to kako su ljudi ostali povezani prije nego što su digitalne poruke zamijenile olovku i papir. Oni nude osjećaj kontinuiteta u svijetu koji se često čini nepovezanim i brzo se mijenja.
Čuvanje ovih predmeta više je od čina nostalgije – to je čin očuvanja. Ovi dokumenti, bez obzira koliko mali ili obični izgledali, povijesni su artefakti. Oni pričaju priču o migracijama, kulturnoj otpornosti, identitetu koji se održava preko granica i generacija.
Oni odražavaju kako su novine poput Hrvatskog vjesnika bile više od pukog izdanja; bile su živa veza između pojedinaca, između domovine i dijaspore, između prošlosti i sadašnjosti.
Čuvanje ovih pisama, razglednica i ostalih efemernih predmeta znači odavanje počasti ljudima koji su ih poslali, trenucima koje predstavljaju i povijesti koju nose. Zaslužuju da ih se pamti, izlaže i prenosi dalje – ne samo kao papir, već kao trajni otkucaj srca zajednice koja nikada nije zaboravila odakle dolazi.
Razglednica iz 1975.
Spomenik Anti Starčeviću u Šestinama jedno je od 238 djela Ivana Rendića, istaknute osobe u hrvatskom kiparstvu. Tema je značajna – Ante Starčević s pravom je još za života nazivan Ocem domovine.
Baza spomenika sastoji se od mramornih blokova na kojima su reproducirani ulomci hrvatskih povijesnih spomenika koji datiraju još iz antičkog doba (ispod prikaza žene – Hrvatske – nalazi se ulomak s natpisa na luku Pro duce Trepimero).
Na tim blokovima počiva lav, kidajući željezne šipke kandžama i zubima. Pored njega stoji prekrasna figura Hrvatske, šaka još uvijek stisnutih, umorna od kidanja lanaca. Iz te moćne skupine uzdiže se hrast - sam Ante Starčević.
