Kamen kao učitelj: Marijan Bekić Lekcije o strpljenju i preciznosti Za svakog kipara, rad s kamenom pruža neprocjenjive lekcije.
Od Suzane Fantov
Fotografije: privatni album M.Bekić
Od pastoralnih krajolika Hrvatske do surovih terena Australije, putovanje kipara Marijana Bekića putovanje je strasti, ustrajnosti i božanske inspiracije. Kroz kamen i broncu, on je klesao ne samo umjetnost već i nasljeđe koje premošćuje kulture, vjeru i povijest. Ovdje dijeli svoju priču, inspiracije i razmišljanja o životu posvećenom kiparstvu.
Počeci umjetničkog puta
Što vas je prvo inspiriralo da se izrazite kroz skulpturu?
Otkad znam za sebe, osjećao sam duboku potrebu za stvaranjem - kroz crtanje, slikanje i na kraju kiparstvo. U ranim godinama, uz pastirske dužnosti i školu, rezbario sam minijaturne figure u drvu.
Tijekom osmogodišnjeg školovanja otkrio sam djela velikih kipara poput Ivana Meštrovića, Rodina i Michelangela. Njihova umjetnost potaknula je moju ambiciju da jednog dana i sam postanem kipar. Nešto u trodimenzionalnim oblicima očaravalo me je kao ništa drugo.
Kako je vaše hrvatsko podrijetlo utjecalo na vaš umjetnički razvoj?
Ne mogu točno reći koliko su moji hrvatski korijeni oblikovali moj rad, ali vjerujem da je sjeme kreativnosti i božanske inspiracije posijano u meni od malih nogu. Neki od mojih radova mogu nositi dašak nostalgije za domovinom mojih predaka. Međutim, budući da uglavnom radim po narudžbama, moram se pridržavati određenih tema - iako uvijek s vlastitim autentičnim i prepoznatljivim stilom.
Život i rad u Australiji
Kada ste se preselili u Australiju i kako je život ovdje oblikovao vaš umjetnički izričaj?
Moja obitelj i ja imigrirali smo u Australiju 1989. godine, izravno iz Švicarske, gdje sam proveo dvadeset godina odrastanja. Švicarska je na mene imala dubok utjecaj - tamo sam stekao neprocjenjive vještine, uključujući i završetak kiparskog obrazovanja na Kunstgewerbe Schule u Bernu. Čak i tada sam žudio za neovisnošću, brzo sam osnovao vlastiti atelje.
Australija je bila novi početak - pionirsko poglavlje. Zemlja, posebno Južna Australija, bogata je granitom, materijalom u koji sam se zaljubio zbog njegove ljepote, trajnosti i bezvremenosti. Dok oblikujem kamen, kamen oblikuje mene. To je fascinantna borba između tvrdog kamena i strpljive, uporne duše umjetnika.
Kamen zahtijeva harmoniju - opire se sili i agresiji, puca tamo gdje ne bi trebao ako se s njim grubo rukuje. Pa ipak, također ignorira oklijevanje. Popušta samo kada se oblikuje s poštovanjem prema svojim prirodnim svojstvima. Bez pravih alata i tehnika, ne može biti rezultata.
Stvaranje minijaturnog modela u mekšim materijalima je jedno; oživljavanje u masivnom, nepopustljivom kamenu je sasvim drugi izazov.
Teme i inspiracija
Vaša djela često odražavaju povijest, vjeru i identitet. Koje poruke ili emocije želite prenijeti svojim skulpturama?
Put od ideje do gotovog kamenog rada prati nekoliko faza, posebno kada radim na narudžbama. Počinjem sa skicama, zatim prelazim na 3D glineni model, a nakon toga na gipsani odljev. Nakon odobrenja, odabirem kamen i započinjem mukotrpan proces skaliranja dizajna.
Ako se komad treba lijevati od bronce ili bakra, modeliram ga u punoj veličini prije nego što ga pošaljem u ljevaonicu. Međutim, s kamenom preskočim korak - izravno skaliranje od malog modela do konačnog komada, što zahtijeva pedantnu pažnju prema detaljima.
Odakle crpite inspiraciju - iz prirode, osobnih iskustava, hrvatske kulture ili nečeg drugog?
Moja inspiracija dolazi iz mnogih izvora, ovisno o temi i okolnostima - ponekad čak i o mom raspoloženju. Najbolja rješenja često dolaze neočekivano tijekom molitve ili mise. Neki bi mogli reći da ne obraćam pažnju na propovijed, ali ja te trenutke smatram božanskom inspiracijom - Bog zna moje misli i potrebe.
Ako umjetnik juri za slavom ili novcem, izdaje svoj poziv. Autentičnost dolazi kada kreativnost nije vođena materijalnom koristi ili društvenim statusom, već istinskom strašću. Moj moto je oduvijek bio: Ostani vjeran sebi, radi pošten posao i dopusti drugima da te u skladu s tim ocjenjuju i nagrađuju.
Nakon što se djelo otkrije javnosti, više ga ne kontroliram. Ako dođe priznanje, dobrodošlo je - ali sam rad je ono što je zaista važno. „Po plodovima ćete ih prepoznati.“ - Marijan Bekić
Prepoznavanje i refleksije
Vaš rad se slavi u Australiji i šire. Kakav je osjećaj vidjeti kako vaša umjetnost ostavlja dojam na druge?
Pohvale i promišljene kritike uvijek su ohrabrujuće - govore mi da je moj rad nekoga dotaknuo. Ali moje najveće zadovoljstvo dolazi od spoznaje da će moje skulpture nadživjeti mene, stajati generacijama nakon što odem.
Koji je bio najposebniji ili najisplativiji trenutak u vašoj umjetničkoj karijeri?
Teško je izdvojiti jedno djelo, ali ako baš moram, to bi bio Australski farmer. Ovo je bila moja najveća, najsloženija i najzahtjevnija granitna skulptura. Bila je to i izvanredna suradnja s malim poljoprivrednim gradom Wudinna, gdje sam radio dvije godine pod budnim okom javnosti, uz pomoć sina Davida.
Ovaj je projekt stavio Wudinnu na turističku kartu Australije i iznimno sam ponosan na to. Hrvatska zajednica također je doprinijela, a njihova su imena ugravirana u podnožju - svjedočanstvo zajedničkog truda. Svaki Hrvat u Australiji trebao bi posjetiti ovo mjesto, ne samo zbog skulpture već i zato što su mještani s kojima sam radio dobro informirani o Hrvatskoj.
Što se tiče nagrada, one me ne zanimaju previše. Kako netko može pravedno suditi o umjetnosti? Australski farmer je jednom bio nominiran za prestižnu nagradu Ruby, ali se na kraju natjecao u potpuno drugim kategorijama - ni manje ni više - umjetničkim festivalima! Bilo je apsurdno.
Još jedno dragocjeno djelo je Vila Velebita , koja se sada trajno nalazi u hrvatskom veleposlanstvu u Canberri. Postala je mjesto odavanja počasti hrvatskim žrtvama i proslave slobode - djelo koje sam stvorio srcem za Hrvatsku.
Koji biste savjet dali mladim Hrvatima u Australiji koji se žele baviti umjetničkim putem?
Ako smijem ponuditi savjet svakom ambicioznom umjetniku: Zasučite rukave. Uz Bogom danu kreativnost, naoružajte se upornošću, strpljenjem i napornim radom - bez očekivanja brzih nagrada ili bogatstva.
Kad biste morali izraditi skulpturu koja predstavlja vašu životnu priču, kako bi ona izgledala?
Posljednja skulptura koju bih napravio - koja odražava moj život - bio bi moj vlastiti nadgrobni spomenik. Grubi blok granita, iz kojeg se pojavljuje sam umjetnik, klesajući višak kamena kako bi se oslobodio. Metafora za zemaljska ograničenja koja nas sprječavaju da živimo ponizan, smislen život kakav je Bog zamislio.
Na kraju, moram zahvaliti svojoj obitelji, posebno supruzi Jasni, koja je trpjela moje ekscentričnosti tijekom 45 godina braka. Biti supruga umjetnika poput mene nije lak zadatak.
Pogled u budućnost
Radite li trenutno na nekim novim projektima ili izložbama?
Moj najnoviji rad, kip Gospe Fatimske , isklesan od zapadnoaustralskog granita, zauzima posebno duhovno mjesto u mom portfoliju. Ideja je nastala tijekom klanjanja u kapeli crkve sv. Marije u Sydneyu.
Nakon razgovora sa župnikom, počeo sam kipariti na licu mjesta kako bi župljani i školarci mogli svjedočiti procesu. Nevjerojatno, imao sam taman dovoljno kamena za ovaj projekt!
Ovo je bilo jedinstveno iskustvo - rad izravno u kamenu bez prethodnih skica. Božjom milošću dovršio sam viziju: tri metra visok kip Djevice Marije s troje fatimske djece, koji stoji na granitu iz Port Lincolna.
Osim pitanja radim li na nekim novim projektima — da, radim. Završavam kuću koju gradim u Wudinni, na parceli koju sam dobio za 1 dolar.
Bio je to kao mali bonus ili nagrada od lokalnih vlasti za dobro obavljen posao.
Ono što vidite na fotografiji djelo je mojih ruku i ruku mog sina Davida. To je gotovo samo po sebi umjetnički projekt!
Vapnenac sam nabavio iz Zapadne Australije. Čvrsti zidovi, poput starih hrvatskih kamenih zgrada uz more.
Nasljeđe i utjecaj
Vidi također Marijana Bekića Novi sveti kip u crkvi sv. Marije, 'rad ljubavi'.