U srcu multikulturalnog New Yorka, u živopisnoj četvrti Astorije, među zgradama koje su svjedočile dolasku generacija imigranata, tiho i svečano dogodio se poseban povratak. Upravo ovdje, prije točno 25 godina, rođena je hrvatska iseljenička poezija u New Yorku – u Hrvatskoj katoličkoj misiji blaženog Ivana Merza – i pjesnici su se ponovno okupili kako bi obilježili četvrt stoljeća postojanja jedine žive pjesničke udruge hrvatskih iseljenika na svijetu.
Povijest ljubavi prema domovini napisana u stihovima
Povijest ove Udruge započela je 1999. godine dolaskom don Roberta Zubovića u Hrvatsku katoličku misiju u Astoriji. Uz bogat duhovni i kulturni život, počeli su se okupljati i entuzijasti za hrvatsku riječ. U atmosferi molitve i pjesme rodila se ideja koja će nadživjeti granice, oceane i vrijeme – povezati raspršene Hrvate kroz poeziju, čuvajući jezik, identitet i ljubav prema domovini.
Poezija kao most između dijaspore i Hrvatske
Od tada je HIL NY proputovao tisuće kilometara – od New Yorka, Toronta i Los Angelesa, preko Chicaga, Montreala i Vancouvera, sve do Beča, Vukovara, Rima i Dubrovnika. Svaki susret označavao je novi korak u ovoj poetskoj misiji. U svakom gradu stihovi su se pretvarali u mostove, a riječi su odražavale čežnju, ponos i neraskidivu vezu s Hrvatskom.
Zbirke koje su proizašle iz ovih okupljanja – ukupno 24 – nisu samo književna djela, već kronike duše iseljenika. Naslovi poput Na braniku lipe nam hrvatske riči (Na bedemima naše lijepe riječi hrvatske), U okrilju kraljice Jelene Uz žubor Jadra (U zagrljaju kraljice Jelene uz šum Jadra), Tisuće milja opletenih stihovima (Tisuće milja ispletenih stihovima) i Dubrovniče, umjetnošću tebi na dar (Dubrovnik, dar umjetnosti tebi) govore o trajnoj snazi emocija koja teče s koljena na koljeno.
Recenzije ovih zbirki potpisala su istaknuta imena iz hrvatske književnosti, jezikoslovlja i kulturnog života – od Mate Marasa, Igora Zidića i Tomislava Marijana Bilosnića, do Vinka Grubišića, Željke Lovrenčić i pokojnog akademika Jakše Fiamenga. To su imena koja daju legitimitet i potvrđuju da su riječi iseljenika jednako vrijedne kao i one napisane u domovini.
Ipak, ono što najviše osvaja u priči o HIL NY jest ljudska toplina. Pjesnici koji se prvi put susreću rastaju se s osmijehom i suzama u očima, s istom željom: Sretan put kući – vidimo se sljedeće godine.
U toj jednoj rečenici leži cijela filozofija HIL NY-a – jedinstvo, ljubav, vjera u pisanu riječ i vječna čežnja za domovinom.
Na jubilarnom okupljanju u Astoriji predstavljena je najnovija, 24. zbirka, koja simbolizira zatvoreni krug i novi početak. Uz nju, pjesnici su Hrvatskoj katoličkoj misiji darovali sve dosadašnje zbirke i monografiju Tisuće milja opletenih stihova – trajnu ostavštinu za buduće generacije Hrvata u Americi. Među novim pjesnicima bili su sudionici iz Argentine, Australije, Brazila i SAD-a, još jednom potvrđujući univerzalnu snagu i doseg HIL NY-a. Među njima su bili Ante Radić, Ruža Dabić Bučak, Žarko Dugandžić, Ivan Grbac, Javier Santich, Milan Knezović, Srećko Mavrek i Željko Maračić, dok je u proslavi obljetnice sudjelovao i gostujući pisac Stjepan Asić iz Pertha.
Međutim, prigoda ne bi bila moguća bez onih koji su desetljećima bdjeli nad hrvatskom iseljeničkom poezijom u New Yorku.
Posebna zahvala upućena je Josipu Bogoviću, pjesniku iz New Yorka i moderatoru programa; don Saši Ilijiću, voditelju Hrvatske katoličke misije blaženog Ivana Merza; kao i Američko-hrvatskom kongresu i Središnjem državnom uredu za Hrvate u inozemstvu na podršci.
Značaj HIL NY prepoznala je i bivša predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, koja joj je dodijelila visoko pokroviteljstvo.
Dvadeset pet godina kasnije, HIL NY, zahvaljujući svojoj inicijatorici Nadi Pupačić, ostaje svjetionik hrvatske riječi u svijetu.
U doba kada identiteti blijede, a jezici se razrjeđuju, ova povezanost dokazuje da materinji jezik, izgovoren iz srca, ima moć povezati ljude, premostiti oceane i trajati zauvijek.
Tekst: Branka Bezić Filipović
Fotografije: razni autori, privatne zbirke