Pronicljiv intervju sa Stjepanom Asićem, utjecajnim vođom australske hrvatske zajednice i predsjednikom Hrvatskog svjetskog kongresa Australije
Suzana Fantov
Hrvatski svjetski kongres (Hrvatski Svjetski Kongres) jedna je od najvažnijih globalnih organizacija koja ujedinjuje Hrvate u inozemstvu, stvarajući mrežu suradnje, identiteta i zajedničkog djelovanja. U Australiji, gdje hrvatska zajednica ima duboke korijene i snažan utjecaj, HSK igra ključnu ulogu u povezivanju udruga, očuvanju jezika i kulture te suradnji s institucijama Republike Hrvatske.
O ulozi organizacije, trenutnim projektima, izazovima i budućim vizijama razgovarali smo s aktualnim predsjednikom Kongresa u Australiji, gospodinom Stjepanom Asićem .
Život posvećen zajednici i domovini
Možete li se ukratko predstaviti i objasniti svoju trenutnu ulogu u Hrvatskom svjetskom kongresu Australije?
Godinama sam bio predsjednik. Zapravo, Hrvatski svjetski kongres u Australiji lokalno je poznat kao Australsko-hrvatski kongres (AHK). Iako smo dio globalne HSK mreže, djelujemo neovisno, s posebnim fokusom na hrvatsku zajednicu u Australiji. Ipak, radimo i na međunarodnoj razini u koordinaciji s HSK-om.
U Australiju sam stigao 1962. godine nakon pet godina života u Južnoj Americi. Upoznavanje različitih kultura i jezika dalo mi je širi pogled na svijet, ali nikada nisam izgubio ljubav i povezanost s domovinom niti želju da Hrvatsku vidim kao slobodnu i neovisnu državu. Ta želja me navela da se uključim u napore za postizanje hrvatske državnosti.
O svom radu i angažmanu u zajednici pisao sam u knjizi „Vapaj iz daljine“ („Vričaj iz daljine“), objavljenoj 2019. godine. Knjigu sam preveo na engleski, a moja treća knjiga, „Pisma iz daljine“, kompilacija je važnih pisama i korespondencije tijekom godina.
Izgradnja mostova između Hrvata u Australiji i Hrvatskoj
Kako je započelo vaše sudjelovanje u Hrvatskom svjetskom kongresu i što vas je motiviralo da se pridružite?
Moj angažman započeo je dvije godine nakon što je HSK službeno osnovan u Zagrebu 1993. Zanimljivo je da je ideja za Kongres zapravo došla iz dijaspore, suprotno narativu da je pokrenut u Hrvatskoj. Kad smo primili poziv za prvi sastanak putem Međuodbora hrvatskih organizacija u Zapadnoj Australiji, isprva nisam tome pridavao puno pažnje, jer sam još uvijek bio aktivan u Hrvatskom narodnom vijeću (HNV), u to vrijeme krovnoj političkoj organizaciji hrvatskih iseljenika.
Međutim, 1995. godine hrvatsko veleposlanstvo u Canberri i lokalni konzulat u Perthu sazvali su javni sastanak. To je dovelo do osnivanja podružnice i na kraju mog uključivanja u organizaciju. Do tada je HSK imao lokalne odbore u svim većim australskim gradovima. Ključni trenutak dogodio se 1994. godine stvaranjem kontinentalnog tijela i preimenovanjem organizacije u AHK.
Koji je glavni zadatak i cilj HSK-a u Australiji?
Poput bivšeg HNV-a, koji se zalagao za raspad Jugoslavije i stvaranje neovisne Hrvatske, HSK nastavlja u sličnom duhu. Glavna razlika je u tome što HSK djeluje u kontekstu nakon neovisnosti i fokusira se na povezivanje Hrvata diljem svijeta s domovinom. AHK služi istoj svrsi na lokalnoj razini.
Jedna od naših značajnih ranih inicijativa bila je kampanja za osnivanje australskog veleposlanstva u Zagrebu. U tu svrhu osnovana je Koordinacijska kontaktna skupina koja je ujedinila gotovo sve hrvatske organizacije u Australiji.
Kako HSK povezuje Hrvate u Australiji s domovinom i širom dijasporom?
Lobiranje je jedna od naših temeljnih aktivnosti, bilo da je usmjereno prema australskoj ili hrvatskoj vladi. Kroz to stvaramo veze između organizacija i jačamo veze s domovinom. AHK je zastupljen u državama diljem Australije i surađuje s brojnim klubovima i udrugama. Primjerice, u Južnoj Australiji djelujemo putem Vijeća hrvatskih zajednica, dok u Novom Južnom Walesu imamo bliske veze s Hrvatskim međuzajedničkim vijećem.
Očuvanje povijesti za buduće generacije
Koji su projekti ili inicijative trenutno u tijeku ili planirani od strane Kongresa?
Jedna od najvažnijih inicijativa je projekt Hrvatskog zajedničkog arhiva u Australiji. To uključuje prikupljanje, sortiranje, analizu i digitalizaciju dokumenata. U ovaj projekt pokušavamo uključiti i Hrvatski državni arhiv.
Po Vašem mišljenju, koji su najveći izazovi s kojima se danas suočava hrvatska zajednica u Australiji?
Opstanak. Kada je Hrvatska stekla neovisnost, došlo je do porasta aktivnosti i nacionalnog ponosa. Mnogi su se uključili u društvene i kulturne organizacije. S vremenom je entuzijazam splasnuo jer su mnogi shvatili da se neće trajno vratiti u Hrvatsku. Održavanje snažnih veza s domovinom sada je ključno. Diplomatske misije također bi trebale biti više uključene u život zajednice, a to zahtijeva razumijevanje kako je naša zajednica funkcionirala tijekom godina.
Kako HSK surađuje s drugim hrvatskim organizacijama, crkvama i institucijama u Australiji?
Ovisi o lokalnoj situaciji, ali općenito, AHK dobro surađuje sa širom zajednicom. Mnogi naši čelnici aktivni su u sportu, medijima i kulturnim aktivnostima. Primjerice, u Južnoj Australiji ove godine AHK vodi pripreme za 75. obljetnicu prvog službenog hrvatskog kluba u Australiji osnovanog u Adelaideu 1950. godine.
Mladi su budućnost
Prvi red: Antonia Jukić, Marijana Rajčić, Katarina Kovačević (trener), Katarina Jukić (C), Marianna Tabian.
Zadnji red: Lily Lovrinov (voditeljica), Evelyn Rusev, Katarina Visić, Chantel Romanik, Angelina Lovrinov.
Koliko je važno uključiti mlade u aktivnosti HSK-a i kako potičete njihovo sudjelovanje?
Mladi su naša budućnost. Svake četiri godine HSK organizira Hrvatske svjetske igre, okupljajući mlade Hrvate iz dijaspore i domovine. Sljedeće igre su u Mostaru 2027. godine, a mi se već pripremamo. Ove igre su o povezivanju i prijateljstvu kroz sport.
Davne 2000. godine osnovali smo i udrugu mladih pod nazivom „Mlađi naraštaji“ koja je trajala sedam godina i izdavala bilten „Glasnik Kontaktnih skupina“.
Za više informacija posjetite: Hrvatske svjetske igre
Kakva je vaša suradnja s institucijama u Hrvatskoj – na primjer, Središnjim državnim uredom za Hrvate u inozemstvu?
Imamo snažne veze s raznim hrvatskim institucijama, ne samo onima usmjerenima na dijasporu. HSK je bila prva organizacija dijaspore koja je uspostavila kontakt sa Središnjim državnim uredom kada je osnovan 2013. godine. Surađivali smo na Svjetskim hrvatskim igrama, a doprinijeli smo i Strategiji za Hrvate u inozemstvu.
Postoje li konkretni projekti ostvareni u suradnji s Hrvatskom ili planirani za budućnost?
Da, uključujući Sporazum o socijalnom osiguranju između Australije i Hrvatske iz 2003.; oslobađanje od viznih obrazaca za ratne veterane; napore za ukidanje dvostrukog oporezivanja; i uvođenje vijesti na hrvatskom jeziku na SBS-u 2008. Budući planovi uključuju arhivski projekt i stipendiju za jednogodišnji studij hrvatskog jezika na Fakultetu kroatistike u Zagrebu.
Hrvatski jezik – blago koje vrijedi čuvati
Koje biste druge aktivnosti željeli dalje razvijati unutar HSK Australia?
Učenje jezika je ključno, posebno nakon gubitka programa kroatistike na Sveučilištu Macquarie. Potrebna je detaljna analiza učenja hrvatskog jezika u Australiji. U Adelaideu je, na primjer, jedan član pokrenuo školu za odrasle. U Perthu je tečaj hrvatskog jezika u TAFE sustavu ukinut unatoč velikoj potražnji. Zanimljivo je da polovica učenika nisu bili Hrvati!
Također želimo oživjeti kulturne događaje, poput Tjedna hrvatske kulture koji se održavao od 1999. do 2009. godine, a koji je uključivao nastupe hrvatskih i lokalnih talenata. Ovi događaji promiču kulturu i njeguju duh zajedništva.
Što za vas osobno znači biti dio hrvatske dijaspore i raditi na očuvanju hrvatskog identiteta u Australiji?
Počeo sam se baviti time još 1970-ih, kada je Hrvatska još bila pod jugoslavenskom vlašću. Danas je Hrvatska neovisna i vjerujem da dijaspora može biti ponosna na to postignuće. Nažalost, velik dio tog doprinosa još uvijek je nepoznat u Hrvatskoj. Postoji zbrka između različitih povijesnih narativa, a uloga napora dijaspore prije 1990. često se zanemaruje.
Hrvatska je sada stvarnost i mora se zaštititi. Ništa se neće dogoditi samo od sebe – i dalje je potreban trud. Nažalost, ljudi često brzo kritiziraju, ali se sporo angažiraju.
Na kraju, koja je vaša poruka Hrvatima u Australiji i mladim generacijama koje otkrivaju ili jačaju svoj hrvatski identitet?
Mladi ljudi danas imaju prednost tehnologije, što ih čini najbolje povezanom generacijom ikad. Ali također trebaju naučiti kako su se stvari radile prije nego što je takva tehnologija postojala. Unatoč nedostatku resursa, ostali smo globalno povezani zajedničkim ciljem – stvaranjem neovisne Hrvatske.
Današnjoj mladeži također je potreban cilj: prepoznati da Hrvati žive diljem svijeta, ne samo u Hrvatskoj. S pravim alatima i boljom organizacijom, održavanje globalnog jedinstva je dostižno.
Mi smo globalna hrvatska nacija od oko osam milijuna ljudi, oslobođena tereta prošlosti. Iako živimo u različitim zemljama, nešto nas ipak povezuje: naša zajednička hrvatska baština. Može se sačuvati, čak i na mjestima poput Australije.
Živimo u multikulturalnom društvu i u mnogim aspektima, Hrvati su bili pioniri multikulturalizma u Australiji. Boreći se za svoj identitet, podržavali smo i prava drugih etničkih skupina. Australska vlada je na kraju prepoznala vrijednost multikulturalizma, odmaknuvši se od očekivanja asimilacije.
Vjerujem da hrvatska zajednica u Australiji ima snažnu budućnost. Možemo biti odani australski građani, a istovremeno njegovati našu hrvatsku baštinu i ljubav prema domovini.
