Kako hrvatski duh živi među starijim osobama u Australiji
U srcu hrvatsko-australske zajednice u parku St Johns nalazi se Selo kardinala Stepinca – dom za starije osobe koji nudi ne samo profesionalnu skrb, već i duboki osjećaj pripadnosti, kulture i vjere. Rođen iz snova i predanosti hrvatskih migranata, ovaj dom postao je simbol solidarnosti, tradicije i suosjećanja za starije osobe. Razgovarali smo s Emilom Perošem, izvršnim direktorom Sela , o njegovom podrijetlu, misiji i svakodnevnom životu unutar ove jedinstvene ustanove.


Možete li ukratko predstaviti Selo kardinala Stepinca – kako je počelo i koja mu je misija?
Između 1985. i 1991. godine, inspirirani trenucima razmišljanja tijekom završnih faza izgradnje crkve sv. Nikole Tavelića, čelnici hrvatske katoličke zajednice u parku St Johns počeli su sanjati o stvaranju doma za starije osobe na obližnjem komadu državnog zemljišta. Unatoč nedostatku financijskih sredstava, zajednica se ujedinila s izvanrednom odlučnošću. Osnovali su Australsko-hrvatsku udrugu kardinala Stepinca d.o.o. i počeli lobirati kod vlade Novog Južnog Walesa. Neumornim prikupljanjem sredstava, političkom podrškom i kulturnim angažmanom uspjeli su osigurati zemljište i potrebnu potporu. To im je omogućilo da projekt pretvore u stvarnost. Godine 1991. Selo kardinala Stepinca službeno je otvorilo svoja vrata i dočekalo svoje prve stanovnike – ostvarivši san izgrađen na vjeri, ljubavi i služenju . Taj temelj i dalje vodi misiju Sela: pružati visokokvalitetnu i suosjećajnu skrb starijim osobama. To se čini s dostojanstvom i poštovanjem, brinući se za svakog pojedinca kao osobu, ukorijenjeno u katoličkoj tradiciji hrvatsko-australske zajednice.




Koje su usluge i programi dostupni stanovnicima?
Pružamo smještaj za osobe s niskom i visokom razinom skrbi ( hostel i starački dom ). Nudimo kontinuiranu medicinsku i osobnu skrb, aktivnosti prilagođene individualnim interesima, pastoralnu podršku, kulturne programe i specijaliziranu skrb za osobe koje žive s demencijom. Poseban naglasak stavljamo na personaliziranu skrb, uz podršku njegovatelja, medicinskog osoblja i multidisciplinarnog tima.




Kakva je vaša veza s hrvatskom zajednicom i koliko je ona prisutna u svakodnevnom životu Sela?
Naša veza s hrvatskom zajednicom je temeljna. Hrvatski jezik se svakodnevno koristi u komunikaciji, liturgiji i aktivnostima. Slavimo hrvatske blagdane, organiziramo kulturne događaje s folklornim skupinama i zborovima, a naši stanovnici redovito prisustvuju misi na hrvatskom jeziku. Mnogi naši zaposlenici, volonteri i posjetitelji dolaze iz hrvatske zajednice.




Koliko stanara trenutno živi u kući i kakvi su njihovi dojmovi?
Trenutno brinemo o oko 140 stanara na različitim razinama skrbi. Povratne informacije su uglavnom vrlo pozitivne – stanari često ističu osjećaj zajedništva, pažnju osoblja i sposobnost izražavanja svog kulturnog identiteta. Često čujemo fraze poput „osjećam se kao kod kuće“ ili „kao jedna velika obitelj“.




Kakvo osoblje radi u Selu – kako birate one koji brinu o stanovnicima?
Naš tim sastoji se od profesionalaca – njegovatelja, medicinskih sestara, kuhara, terapeuta i administratora – koji ne samo da posjeduju potrebne kvalifikacije, već i posjeduju duboku empatiju i poštovanje prema starijim osobama. Prilikom zapošljavanja tražimo više od pukog tehničkog znanja. Tražimo razumijevanje kulture i jezika naših stanara. To osigurava toplinu i bliskost u svakodnevnoj njezi.




Povezanost s hrvatskom zajednicom – srž identiteta sela



Imate li posebne programe ili aktivnosti koje potiču druženje, kulturnu razmjenu ili duhovni život među stanovnicima?
Da, redovito organiziramo društvena okupljanja, izlete, proslave rođendana i posjete folklornih skupina i zborova. Potičemo stanovnike da se bave hobijima poput sviranja glazbe, rukotvorina ili vrtlarstva. Njegujemo duhovni život kroz redovitu misu, molitvene skupine i razgovore s pastoralnim osobljem. Osim toga, podržavamo aktivnosti koje potiču pamćenje, poput pjevanja tradicionalnih hrvatskih pjesama, gledanja videa iz domovine i dijeljenja životnih priča.




Možete li podijeliti posebno iskustvo ili trenutak koji vas je duboko dirnuo u vašem radu u Villageu?
Jedna od naših stanarki, koja je dugi niz godina živjela u Australiji, ali je zbog bolesti izgubila sposobnost govora engleskog jezika, potpuno se otvorila kada je čula hrvatsku pjesmu „Vila Velebita“. Počela je pjevati i plakati. Taj trenutak podsjetio nas je sve koliko je važno njegovati jezik i kulturu u skrbi za starije osobe.




Kako se obitelji stanovnika mogu uključiti u život sela?
Obitelji igraju važnu ulogu u pružanju emocionalne podrške. Redovito ih uključujemo u planiranje skrbi, organiziramo sastanke, konzultacije i zajedničke proslave. Također ih pozivamo da volontiraju, dijele obiteljske priče i fotografije ili jednostavno provode vrijeme sa stanarima. Otvorenost i suradnja s obiteljima ključni su za dobrobit naših stanara.
Pogled u budućnost: Planovi za rast i širenje usluga

Imate li kakve planove za daljnji razvoj ili proširenje svojih usluga?
Da, planiramo proširiti i poboljšati naše kapacitete i usluge. Usredotočit ćemo se na specijaliziranu skrb za demenciju, poboljšanja održivosti (poput solarne energije) i dodatna ulaganja u edukaciju osoblja. Također radimo na provedbi „Seoskog modela skrbi“. Ovaj model stavlja stanara u središte sve skrbi, poštujući njegovu neovisnost i dostojanstvo u najvećoj mogućoj mjeri.
Fotografije: https://csvcare.com