Nasljeđe koje traje
Fotografije: Hrvatski vjesnik, arhiva. Živahna hrvatska zajednica odigrala je značajnu ulogu u očuvanju ovih sjećanja i kulturne baštine.
Uistinu je izvanredno razmišljati o tome koliko su društvenih centara, klubova, crkava, dvorana i sportskih objekata izgradili naši roditelji, bake i djedovi i prabake. Izgrađeni su s jednom svrhom: ostaviti nešto trajno, snažno i značajno budućim generacijama. Gotovo sva ta mjesta, od skromnih početaka do današnjih prepoznatih znamenitosti hrvatske zajednice u Australiji , izgrađena su njihovim vlastitim rukama. Štoviše, financirana su isključivo doprinosima hrvatskih migranata.
Ove generacije možda nisu imale veliko materijalno bogatstvo, ali su bile bogate duhom, jedinstvom i vjerom u bolju budućnost. Vikendom, nakon dugih sati napornog rada tijekom tjedna, okupljale su se. Neograničeno su davale svoje vrijeme, snagu i vještine kako bi izgradile mjesta okupljanja poput klubova, hrvatskih domova, crkava i misija. Unutar tih prostora, hrvatska zajednica uspostavila je ne samo središta društvenog i kulturnog života. Također su stvorile čuvare identiteta .
U srži svake strukture ležao je jedan zajednički cilj – očuvanje hrvatskog imena, jezika, kulture, tradicije i vjere . Kroz sportske i folklorne skupine, misije, škole hrvatskog jezika i brojne društvene događaje održavali su vezu s domovinom. Nadalje, prenosili su ljubav prema hrvatskom narodu na mlađe generacije. Hrvatske katoličke misije odigrale su vitalnu ulogu. Nisu samo nudile duhovnu podršku, već su služile i kao temelj za povezivanje, solidarnost i zajedništvo.
Izgrađeno rukama, vođeno srcem
„Nismo imali strojeve ni novac, ali smo imali jedni druge. Svaka cigla koju smo položili postavljena je s ljubavlju prema našem narodu i našoj budućnosti, simbolizirajući snagu i jedinstvo hrvatske zajednice.“ — Ivan, 84.
„Došli smo bez ičega osim što smo u srcima nosili svoj identitet. Crkva koju smo izgradili bila je više od obične zgrade – bila je naše sidro.“ — Marija, 79.
„Radio sam noćnu smjenu u tvornici, a onda sam subotom ujutro išao ravno na gradilište. Vjerovali smo u nešto veće od nas samih, uvjerenje koje je naša zajednica duboko njegovala.“ — Ante, 87.
Zašto je sjećanje na našu prošlost ključno za oblikovanje naše budućnosti
Danas, dok uživamo u ovim prostorima i osjećaju jedinstva koji oni i dalje njeguju, važno je da se s poštovanjem i dubokom zahvalnošću prisjetimo svih onih koji su bili prije nas. Mnogi više nisu s nama, ali njihova predanost i žrtva duboko su utkani u sve što danas imamo. Njihov rad i njihova žrtva nisu bili uzaludni jer su za sobom ostavili nasljeđe koje i dalje jarko sja. To predstavlja trajni duh hrvatske zajednice u Australiji.
Iz arhive starih fotografija koje čuva Hrvatski vjesnik , donosimo vam odabrane slike koje bilježe jedinstveno vrijeme. Bilo je to vrijeme volonterskog rada, nesebičnosti, predanosti i jedinstva. Ove fotografije prikazuju više od pukih lica i zgrada. One pričaju priču o generaciji koja je izgradila fizičke strukture i same temelje ponosne i trajne zajednice. Neka nas njihovo nasljeđe nastavi inspirirati. Trebali bismo ići istim putem s ponosom, poštovanjem i odgovornošću prema budućim generacijama, poštujući doprinose hrvatske zajednice.
