Prema nedavno objavljenom godišnjem izvješću o globalnoj sigurnosti, Hrvatska se smatra 19. najsigurnijom zemljom na svijetu.
„Globalni indeks mira za 2025. godinu“ , koji je izradio Institut za ekonomiju i mir (IEP) sa sjedištem u Sydneyu, tvrdi da je Hrvatska pala za jedno mjesto od prošle godine, a zamijenila ju je Australija koja je bila na 19. mjestu na listi Globalnog indeksa mira (GPI) za 2024. godinu.
U ovom TREĆEM – i posljednjem – nastavku serije od tri dijela, Hrvatski vjesnik proučava tri odvojene studije slučaja mladih australsko-hrvatskih povratničkih obitelji i njihove vlastite percepcije o tome koliko je Hrvatska sigurna za mlade obitelji u usporedbi s Australijom…
Nije odluka preko noći
Kad su Neda i Ante Čelić 2024. godine donijeli odluku da napuste Melbourne i vrate se u rodni Metković u južnoj Dalmaciji – oko dva sata vožnje južno od Splita – sa svoje dvije kćeri, Marijom i Karlom, to se nije dogodilo preko noći.
Nakon što su desetljeće proveli živeći u Australiji, obitelj Čelić odlučila se vratiti u Hrvatsku u potrazi za sigurnošću, jednostavnošću i jačim osjećajem zajedništva.
To je bila ostvarenje dugogodišnjeg plana da odgajaju svoju djecu u zemlji koju su još uvijek smatrali domom.
„Oduvijek smo planirali vratiti se u Hrvatsku čim djeca krenu u školu“, kaže Neda. „I taj je plan jednostavno oživio.“
Ključni faktor iza selidbe – sigurnost
Za obitelj Čelić, jedan od ključnih faktora preseljenja bilo je pitanje sigurnosti – posebno kada je u pitanju odgoj djece.
Nakon što su 10 godina živjeli u zapadnim predgrađima Melbournea, osjećali su da je kontrast u svakodnevnom životu prevelik da bi ga ignorirali.
„Život ovdje je puno lakši i sigurniji s djecom“, objašnjava Neda.
„U Metkoviću se djeca slobodno igraju ulicama, voze bicikle do bake i samostalno šetaju. U Melbourneu ih držimo za ruke – da tako kažem – dok ne napune 18 godina. Jer nažalost, tako je jednostavno.“
Iako je Australija poznata po relativno visokoj kvaliteti života, Nedino iskustvo u velikom urbanom centru stvorilo je složeniju sliku - posebno kao mlade majke.
„U Australiji sam se bojala sama šetati parkom čak i danju – a kamoli noću“, prisjeća se.
„Centar grada noću može biti prilično uznemirujući. U Metkoviću sam puno opuštenija. Čak i ako na trenutak izgubim Mariju ili Karlu iz vida u trgovini, ne paničarim. Ovdje poznajete svoje susjede. Svi prepoznaju stranca. U Melbourneu nisam ni znala tko živi u kući pored.“
Povratak kući ne bez izazova
Povratak u Hrvatsku omogućio je njihovim kćerima da iskuse slobodu koja bi bila nezamisliva u Australiji.
„Izlaze van sami igrati se, voziti bicikle, posjećivati baku. Stalno su okruženi zdravim i poznatim okruženjem“, kaže Neda. „To je način života koji smatramo zdravijim.“
Povratak u Metković nakon deset godina u inozemstvu nije prošao bez izazova. Ali za Nedu i Antu, trajni duh bliskog grada učinio je prijelaz lakšim.
„Metković je oduvijek bio grad u kojem se djetinjstvo pamti“, kaže Neda. „Prijatelji koje steknete u prvom razredu osnovne škole na kraju postanu vaši prijatelji za cijeli život.“
Hrvatska nije bez svojih mana, ali…
I Ante i Neda priznaju da Hrvatska nije bez mana – spominjući političku neučinkovitost i korupciju – ali vjeruju da se kompromis isplati.
„Da, ti se problemi nisu puno promijenili. Ali to je cijena koju plaćamo za opušteniji način života“, kaže ona. „Možda nemamo iste financijske mogućnosti kao u Australiji, ali kako kaže stara hrvatska izreka, ' nije u šoldima sve '.“
Gledajući unaprijed, obitelj Čelić otvorena je za sve što ih život odvede, ali jedno ostaje sigurno – Maria i Karla odrastat će u Hrvatskoj.
„Možda će se jednog dana naše djevojke vratiti u Australiju“, zamišljeno razmišlja Neda.
„Ali želimo da odrastaju ovdje, da budu odgojeni s našim vrijednostima, da znaju tko su i odakle dolaze.“
