Dragi australski prijatelji, zamislite da vam pokušavam objasniti što ćevapi znače Hrvatima. To je kao da vam pokušavam objasniti što vam znači pita od mesa – osim što je naša priča malo kompliciranija i puno strastvenija.
Ćevapi nisu samo hrana
Prije mnogo godina, kada sam prvi put došao u Australiju, moji novi prijatelji su me pitali: „Što su one male kobasice od mljevenog mesa?“ Rekao sam im: „Ćevapi.“ Pogledali su me kao da sam nešto rekao na kineskom. „Če-što?“
Kako bih im to mogao objasniti? Ćevapi su poput malih, cilindričnih kobasica napravljenih od miješanog mljevenog mesa - obično govedine, janjetine i svinjetine. Peku se na roštilju i poslužuju u lepinji s lukom, ponekad s ajvar relishem ili jednostavno s narezanim lukom. Zvuči jednostavno, zar ne? Ali to je kao da kažete da je opera samo pjevanje.
Ćevapi su dio našeg identiteta na tanjuru
Svaki Hrvat ima svoju teoriju o tome gdje se rade najbolji ćevapi. Sarajevski su drugi najbolji, naši su uvijek prvi. Moj djed je govorio da pravi ćevapi moraju biti dugi točno sedam centimetara, ni više, ni manje. Moja baka je inzistirala da se meso mora miješati samo ručno, nikada strojem. I oboje su bili u pravu.
Kad sam pokušao objasniti svojim australskim prijateljima, rekao sam im: „Znate kako se raspravljate o tome tko pravi najbolju pavlovu - mi ili vi? Tako se mi raspravljamo o ćevapima, osim što imamo petnaest različitih gradova koji tvrde da su izmislili najbolji recept.“
Ćevapi su ritual
U subotu navečer, nakon utakmice, ideš na ćevape s prijateljima. To nije samo obrok – to je društveni događaj. Sjedimo za stolom, pričamo o svemu i svačemu, smijemo se, raspravljamo o politici i nogometu. Ćevapi su izgovor za druženje, razlog da se ne ide odmah kući.
Moj australski prijatelj Alex jednom je rekao: „Ah, kao naš roštilj!“ Ne, Alex, ne razumiješ. Tvoj roštilj je zabavan. Naši ćevapi su duša.
Ćevapi su nostalgija
Kad me Australija natjera da se osjećam nostalgično, sanjam o plavom moru ili o svom rodnom gradu. Sanjam i miris ćevapa koji se širi ulicom, zvuk lepinje koja se peče na roštilju, konobara koji pita: „Koliko komada?“
Ali postoji rješenje i za takve 'snove'! Izvrsni ćevapi pripremaju se u svim – i mislim baš svim – hrvatskim klubovima u Australiji. Ne vjerujem da postoji ijedno kućanstvo koje nije peklo ćevape na roštilju! (Možda samo ako ste članovi obitelji vegetarijanci!)
Ćevapi su ljubav
Kad dečko prvi put dovede svoju djevojku kući u Hrvatsku, mama će mu reći: „Napravi joj ćevape.“ Ne tortilje, ne neku otmjenu večeru – ćevape. Jer ako djevojka jede ćevape s užitkom, ako razumije zašto se jedu rukama, ako traži ajvar – ona je prava.
Neki od mojih australskih prijatelja, dok su posjećivali Hrvatsku, proveli su jednu večer u Zagrebu i sjedili u malom ćevabdžinici u Tkalčićevoj ulici. Naručili su dvadeset komada ćevapa s lukom i ajvarom. Nakon četvrtog zalogaja rekli su: „Sad razumijemo.“
Ćevapi su doma
Australci, imate svoj "fair dinkum", svoje "drugarstvo", svoje "nema brige". Mi imamo ćevape. To je naš način da kažemo: "Dobrodošli u našu obitelj." To je naš način slavlja, utjehe, okupljanja.
Kad god se Hrvat vrati iz inozemstva, prvo što traži nisu razglednice, nisu suveniri – traže ćevape. Jer ćevapi su okus doma, miris djetinjstva, zvuk srca koje kuca u hrvatskom ritmu. Bez obzira na to koliko su ćevapa pojeli u dalekoj Australiji.
Dakle, dragi australski prijatelji, sljedeći put kada čujete riječ „ćevapi“, nemojte razmišljati samo o hrani. Razmislite o nama, o našim pričama, o našoj strasti. Razmislite o malom komadiću Hrvatske koji možete pojesti.
A ako ikada dođete u Hrvatsku, nemojte prve večeri ići u otmjene restorane. Idite na ćevape. Jer tek tada ćete zaista biti u Hrvatskoj.
Živjeli! Živjeli!
Pokušajte i sami pripremiti ćevape: Tjedni recept: Dobrodošli na ćevap zabavu https://vjesnik.com.au/2025/06/weekly-recipe-welcome-to-the-cevap-party/
