Boćanje je igra poznata pod različitim nazivima diljem Hrvatske, ovisno o regiji. Izrazi „bućanje“ i „ buće“ prevladavaju u Zagori i zapadnoj Hercegovini, dok se „balote“ koriste na hrvatskim otocima i duž hrvatske obale od Savudrije do Prevlake, kao i među Hrvatima iz Boke Kotorske i u hrvatskim autohtonim zajednicama na crnogorskoj obali. Bez obzira na naziv – bilo da se zove boćanje, bućanje, balotiranje ili boćarske igre – to je ista fascinantna igra koja ujedinjuje generacije.
Drevna povijest igara s loptom
Prva poznata igra s loptom datira iz sedmog tisućljeća prije Krista, a dokazi su pronađeni u neolitskom gradu Çatalhöyüku u današnjoj Turskoj. Sport je također dio drevne povijesti koja seže do Egipta, gdje su prvi tragovi boćanja pronađeni u dolini Nila već 5200. godine prije Krista.
Postoje mnogi dokazi koji upućuju na to da je boćanje nastao u Grčkoj, točnije u grčkom polisu Sparti. Spartanski vojskovođa Timokrat, koji je živio oko 500. godine prije Krista, smatra se izumiteljem boćanja. Iako neki izvori sugeriraju da su Etruščani već prakticirali igru prije Spartanaca, oko 800. godine prije Krista.
Tradicija boćanja potom je prešla od Grka do Rimljana, a rimske legije su je proširile po cijeloj Europi, od Mediterana i Alpa sve do Galije i Britanije. Prvi put je zabilježena u Rimu 264. godine prije Krista, kada su je stari Rimljani usvojili od Etruščana i Grka.
Moderna popularnost
Danas, vjerovali ili ne, boćanje je postalo treći najpopularniji sport na svijetu, odmah nakon nogometa i golfa. Samo u Sjedinjenim Državama 25 milijuna ljudi vježba ovu igru.
Boćanje se proširilo iz Italije u druge dijelove svijeta zahvaljujući talijanskim emigrantima. Danas boćanje nalazimo u SAD-u, Australiji, Argentini, kao i mnogim europskim zemljama, a izuzetno je popularno među obalnim stanovništvom.
U Australiji brojni hrvatski klubovi, pa čak i katolički centri, imaju boćališta u svojim prostorijama. Neka od njih su vrlo profesionalno izgrađena, dok druga, iako istrošena, i dalje pružaju veliko zadovoljstvo i radost svima onima koji uzmu boćaške kugle u ruke. Boćanje je vrlo popularno među australskim Hrvatima svih generacija. Organiziraju se boćaški turniri, osvajaju se medalje i osvajaju se naslovi prvaka. Igra se na izletima, na travi, na pijesku - gdje god postoji prilika i set boćaških kugli u blizini - ova igra napreduje. Uz pravo društvo i dašak natjecateljskog duha, postaje savršen recept za zabavu. Bilo da se radi o ležernom popodnevu ili pravom turniru, uvijek je dobro vrijeme za igru!
Zašto je Boćanje posebno?
Ovaj sport zahtijeva preciznost, taktiku i fizičku spremnost, a specifične discipline omogućuju dodatne izazove čak i kada osnovni uvjeti nisu mogući - što je velika prednost, jer se sve može prilagoditi. Ova igra ujedinjuje generacije - mogu je igrati djeca, mladi i starije osobe, što je čini idealnom za obiteljska okupljanja i druženje.
Kad Hrvati igraju boćanje, susjedi znaju
Ako ste ikada vidjeli Hrvate kako igraju boćanje, brzo ćete shvatiti da izraz "tiha koncentracija" jednostavno ne postoji u hrvatskom sportskom rječniku. Ono što počinje kao prijateljska utakmica boćanja može zvučati kao finale Svjetskog prvenstva pomiješano sa svađom na ribarnici, začinjeno obilnim porcijama strastvene mediteranske drame.
Razina decibela u hrvatskom boćanju
Razina šapta (praktički tiha po hrvatskim standardima): „Bravo, dobro!“ – Ovo je rezervirano za kada vaš 87-godišnji baka dobro baci loptu i svi pokušavaju biti pristojni.
Normalna razina razgovora: „AJDE! AJDE! BLIŽE! BLIŽE!“ – Standardni ohrabrenje koje se može čuti tri ulice dalje.
Razina uzbuđenja: “EEEEEJ! VIDIŠ TO?! VIDIŠ TO?! KAO DA JE ROĐEN S KUGULOM U RUCI!” – Kad netko napravi posebno dobar udarac, popraćen divljim gestikuliranjem.
Vrhunski hrvatski: “BOŽE Moj! NIJE MOGUĆE! ČUDO! ČUDO!” – Kad se dogodi nemoguće i lopta se savije oko tri druge lopte kako bi savršeno poljubila pallino.
Sporedna glumačka postava
Savjetnik: Uvijek stoji iza igrača i nudi „korisne“ smjernice:
- “Ne, ne, ne! Malo lijevo!” (Ne, ne, ne! Malo ulijevo!)
- “Sporije!Sporije!” (Sporije! Sporije!)
- “Jače! Ne, ne, manje jače!” (Teže! Ne, ne, ne tako teško!)
- “Kao da baciš jaje!” (Kao da bacaš jaje!)
Komentator: Pruža komentar uživo kao da emitira cijelom susjedstvu:
- “Vidite kako drži kuglu! Profesionalac!” (Pogledajte kako drži loptu! Pravi profesionalac!)
- Ovo je bacanje za medalju!
Pesimist: Uvijek predviđa katastrofu:
- “Sada će sve pokvariti…” (Sad će on sve zabrljati…)
- “Previše je to daleko…” (To je predaleko…)
- “Ja bi odustao…” (Odustao bih…=
Klasični hrvatski boćarski navijači
Kada vaša ekipa postigne gol:
- “BRAVO! BRAVO! Tako se to radi!” (BRAVO! BRAVO! Tako se to radi!)
- “Vidite kako Hrvati igraju!” (Vidite kako Hrvati igraju!)
- “Zlato vrijedi ovaj čovijek!” (Ovaj čovjek je zlata vrijedan!)
Kada protivnička ekipa postigne gol:
- “Sreća! Čista sreća!” (Sreća! Čista sreća!)
- “Čekaj, čekaj, još nije gotovo!” (Čekaj, čekaj, još nije gotovo!)
Kad netko izvede užasan udarac:
- “Sine, jesi li ikad držao kuglu u ruci?” (Sine, jesi li ikada u životu držao loptu?)
- “Možda bi trebao igrati kuglanje…” (Možda bi trebao probati kuglanje…)
Veliko finale
Pobjeda ili poraz, svaka hrvatska boćarska utakmica završava na isti način: glasnim raspravama o tome tko je bolje igrao, čija je krivnja, i neposrednim planiranjem revanša. Navijanje bi moglo prestati, ali strastvena rasprava? To se nastavlja uz kavu, rakiju i do kasno u sljedeće obiteljsko okupljanje.
Jer u hrvatskom boćanju igra možda traje sat vremena, ali emocionalna investicija traje cijeli život.
Upozorenje : Ako planirate igrati boćanje s Hrvatima, unaprijed obavijestite susjede. Bit će vam zahvalni na obavijesti.
(Prikupljene fotografije s Facebooka od hrvatskih društava, klubova i organizacija u Australiji)
