Hrvatska je s ponosom obilježila 30. obljetnicu operacije Oluja s obnovljenim optimizmom za svoju budućnost. Slavljena od strane svih strana političkog spektra, ova povijesna vojna pobjeda odražava jedinstvenu nacionalnu viziju. Kako životni standard raste i dijaspora se počinje vraćati, Hrvatska se približava ostvarenju snova svojih veterana. Otkrijte ciljeve zemlje u razvoju i put koji je pred njom.
Hrvati s ponosom slave 30. obljetnicu operacije Oluja
Hrvati su s ponosom proslavili 30. obljetnicu operacije Oluja s optimističnijim pogledom na vlastitu budućnost nego u nekim ranijim razdobljima.
Ovu veličanstvenu pobjedu slave i desnica i ljevica. U Hrvatskoj ne postoji relevantna politička opcija koja to dovodi u pitanje. „Operacija Oluja je čista kao suza“, nedavno je izjavio čelnik SDP-a, glavne oporbene stranke.
Zemlja nalik onome za što su se veterani borili
Današnja Hrvatska postupno poprima oblik zemlje za koju su se borili i ginuli hrvatski branitelji. Još nije sasvim onakva kakva bi trebala biti, ali put naprijed je poznat. Potrebne su samo snage s političkom voljom i vještinom da to provedu.
Prvi cilj: Povećanje životnog standarda
Prvi cilj je podizanje životnog standarda. U posljednje vrijeme značajno su porasle i prosječne plaće i kupovna moć građana. Hrvatska je među zemljama Europske unije napustila donja mjesta na tim tablicama. Iza nje je sada šest ili sedam zemalja, a po plaćama Hrvatska je trenutno iznad Portugala, stare članice EU.
Ipak, to još nije dovoljno da zadovolji Hrvate. Svi čekaju da se taj rast nastavi, kako bi se Hrvatska mogla približiti zemljama u koje su mnogi njezini ljudi emigrirali i iz kojih bi se mogli početi vraćati. Postoje određeni parametri preuzeti iz primjera Poljske.
Poljski primjer i njegove pouke
Ta zemlja sada doživljava ekonomski procvat, iako su je nekoć napustile stotine tisuća - neki kažu milijuni - ljudi. Kada je njihov životni standard nedavno dosegao 82 posto prosjeka EU, Poljaci su se počeli vraćati. I to gotovo masovno.
Hrvatska je sada blizu ostvarenja tog cilja, a očekuje se da će se trenutno brojni slučajevi povratka Hrvata iz inozemstva u domovinu u nadolazećim godinama pretvoriti u masovniji trend.
Drugi cilj: Povratak dijaspore
I to je drugi cilj ove i svih budućih hrvatskih vlada: povratak Hrvata iz dijaspore. Ne samo onih koji su sami otišli, već i potomaka druge ili treće generacije, onih koji su rođeni u inozemstvu, ali se žele preseliti u Hrvatsku, u Europu.
Žele otići iz Zagreba na jutarnju kavu uz more, na jednodnevne izlete u Veneciju ili Beč. Sviđa im se hrvatski način života, cijene sigurnost koju pruža obiteljima, posebno djeci. Vratili bi se ne samo iz patriotizma već i zbog kvalitete života koja bi ih privukla.
Primjer Jabila u Osijeku
U tom kontekstu ilustrativan je primjer zapošljavanja u američkoj tvornici Jabil u Osijeku.
Proizvode visokosofisticirane proizvode – dijelove medicinskih proteza, mikročipove, matične ploče za automobilsku industriju… Među njihovim zaposlenicima – a planiraju ih oko 4500 – oko 70 posto su povratnici iz inozemstva. Prijavilo se još mnogo njih, ali u ovoj fazi nije bilo mjesta.
Treći cilj: Podrška Hrvatima u Bosni i Hercegovini
Treći nacionalni cilj odnosi se na Hrvate u Bosni i Hercegovini. I o tome postoji konsenzus u hrvatskoj politici, iako postoje razlike u metodama. Cilj je ojačati položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda u toj zemlji i potaknuti povratak Hrvata koji su iz nje iselili.
Bosna i Hercegovina leži u hrvatskom „mekom trbuhu“ i nijedna hrvatska politika ne može si priuštiti samo promatranje te zemlje sa strane – no istovremeno se ne smije miješati u njezine unutarnje stvari. Zagreb sada podržava opcije koje guraju Bosnu i Hercegovinu prema EU, prema Zapadu. To je dobro za Hrvatsku, ali i za Hrvate u Bosni i Hercegovini.
Dugoročni proces za uzastopne vlade
Naravno, ova tri cilja uključuju procese. Trebat će vremena, a dužnost je ove i svake buduće hrvatske vlade doprinijeti njihovoj realizaciji. Budućnosti se ne treba bojati.
