U Hrvatskoj, čini se, ne nose svi junaci pelerine.
Počinju se pojavljivati mnoge fascinantne priče o nevjerojatnim gestama ljubaznosti, potpunim strancima koji pomažu potpunim strancima i čistoj dobroj volji za bližnjega.
Jedna od onih nevjerojatnih priča koja vam vraća vjeru u čovječanstvo vrti se oko običnog starijeg seljana koji se tijekom nedavnog koncerta Marka Perkovića Thompsona u Sinju potukao s ljudima koji su mu nudili darove u zamjenu za njegovu nevjerojatnu velikodušnost prema strancima.
Dotični stariji gospodin iz Sinja, koji je brzo stekao slavu jer se vijest o njegovoj nevjerojatnoj velikodušnosti proširila poput požara, poznat je jednostavno kao Dida Iko.
Skromni Sinjanin – pravim imenom Ivan Klarić – osvojio je srca tisuća ljudi diljem Hrvatske. Dok su drugi naplaćivali 20-30 eura za parkiranje tijekom proslava, Dida Iko je stajao na svom skromnom mjestu, odbijajući novac i odbijajući darove. Nije se zalagao za profit, već za principe.
„Ne radim za Thompsona“, navodno je rekao jednom posjetitelju, misleći na poznatog hrvatskog pjevača koji je na svoj koncert u ponedjeljak privukao golem broj od preko 150 000 ljudi, „radim za ljude.“
To je izjava koja je od tada postala viralna, duboko odjeknuvši među građanima i potičući razmišljanje o vrijednostima služenja i nesebičnosti. Kao što su mnogi na raznim platformama društvenih medija primijetili, svaki ozbiljan političar u Hrvatskoj – a i u svijetu – trebao bi te riječi pročitati nekoliko puta.
Mještani su s divljenjem promatrali kako Dida Iko samostalno organizira parkiranje za više od 500 vozila na otvorenom polju, uz svoj vinograd, poravnavajući ih tako precizno da se činilo kao da je zemljište unaprijed označeno.
Njegova tiha predanost, u kombinaciji sa zaraznom poniznošću, ostavila je mnoge posjetitelje zapanjenima – i doista dirnutima.
„Možda nije bogat materijalnim stvarima“, navodno je rekao jedan sudionik, „ali duhovno je milijunaš.“
Dida Ikova nesebična djela podsjetnik su da istinska velikodušnost ne traži ništa zauzvrat i da heroji često ne dolaze u uniformama ili odijelima, već u svakodnevnoj odjeći i izlizani rukama. U svijetu koji prečesto pokreće osobna korist, njegova priča je dašak svježeg zraka - i lekcija o tome što znači služiti srcem.
„Sve se dogodilo vrlo spontano, kada je vidio koliki je red automobila u našoj ulici i kako ljudi nemaju kamo otići“, rekla je njegova unuka novinaru splitskih dnevnih novina Slobodna Dalmacija .
„Nikada u životu nije doživio ništa slično – a rođen je u toj istoj kući“, nastavila je, potičući novinara da pokrije priču kako bi mogla s ponosom pokazati djedu kako je napravio novine koje svakodnevno čita.
„Počeo je upućivati ljude da skrenu na naše obiteljsko zemljište. Automobil za automobilom, i u roku od nekoliko sati imali smo preko 400 automobila iza kuće, odmah pored djedovog vinograda.“
„Ljudi su mu pokušavali dati novac, piće i hranu, ali on nije htio ništa uzeti i prepirao se s ljudima da ništa ne želi. Kad ga je netko pitao: 'Hoćeš li barem popiti pivo?', odbio je i rekao: 'Ne želim ništa, imam svoje vino.'“
„Djed nije neki veliki Thompsonov obožavatelj, takozvani 'desničar' ili okorjeli hrvatski nacionalist ili nešto slično. On je samo dobar čovjek, koji voli svoj grad i sažalio se nad ljudima“, dodala je.
Tijekom koncerta, rekla je unuka, Dida Iko je spavala, a automobili su sami napuštali teren do 6-7 sati ujutro, pomažući jedni drugima da se popnu uzbrdo i izađu u mraku.
„Ujutro je ostao samo jedan automobil – akumulator mu je bio prazan – a obitelj Didinog brata pomogla je da ga upali.“
