Od lovca na opale do slave fosila:
Daleko u prošlosti, prije više od sto milijuna godina, tamo gdje se proteže današnja suha australska pustinja, prostirala se prostrana voda. Oko ove drevne vodene površine, kopno je postupno taložilo sedimente bogate silicijem duž obalnih područja. S vremenom se more povuklo i nestalo, ostavljajući za sobom ono što danas poznajemo kao Veliki arteški bazen.
Prije otprilike trideset milijuna godina dogodila se prirodna alkemija – silicijev dioksid i voda spojili su se u jedinstvenoj formaciji, stvarajući opal. Ovaj izvanredni dragulj pripada rijetkoj skupini dragulja sedimentnog podrijetla i do danas zadržava šest do deset posto vode kao živi ostatak davno nestalog mora.
Australija je dom raznih vrsta opala, ali u Coober Pedyju nalaze se nalazišta najdragocjenije sorte, koja se po svojoj vrijednosti ubraja među prave drago kamenje.
Coober Pedy – svjetska prijestolnica opala
Ovaj jedinstveni grad smješten je na poznatoj autocesti Stuart, osamsto kilometara sjeverno od Adelaidea i sedamsto kilometara južno od najbližeg većeg naselja, Alice Springsa. Sa svojih tisuću devetsto stanovnika, Coober Pedy nosi titulu svjetske prijestolnice najvrjednijeg opala, zahvaljujući iznimnoj kvaliteti pronađenih dragulja i impresivnim količinama opala koji se tamo iskopa.
Naziv „Coober Pedy“ izvorno potječe od aboridžinskog izraza „Kupa-piti“, što se slobodno prevodi kao „bijelac u rupi“ – naziv koji se pokazao proročanskim s obzirom na način života koji su stanovnici ovdje razvili.
Vinko Šimudvarac i jurska otkrića
Glavni protagonist ove fascinantne priče je Vinko Šimudvarac, Hrvat koji je radio u rudniku opala u Coober Pedyju. Njegova se priča mogla nazvati ne „Jurski park“, već „Jurska pustinja“, jer je upravo on otkrio opalizirani fosil ihtiosaura koji je živio u Australiji tijekom jure, prije otprilike sto deset milijuna godina.
Ovo izvanredno otkriće privuklo je pozornost brojnih stručnjaka, a vijest o rijetkom fosilu popratili su mnogi mediji.
„Radio sam na jednoj parceli s prijateljem, a onda smo napustili to mjesto. Četiri godine kasnije odlučio sam se vratiti na to iskapanje i ponovno okušati sreću“, prepričava Vinko. „Bio sam dvadeset metara pod zemljom i kopao sam kad sam naišao na nešto za što sam isprva mislio da je velika školjka. Onda sam pomislio da bi to moglo biti puno više od obične školjke, pa sam počeo raditi krampom. Kako je postajalo jasnije da se radi o nečem sasvim izvanrednom, ruka mi se počela tresti. U tom uzbuđenju trebalo mi je tri sata da iskopam cijeli fosil. Kad smo moj partner i ja radili na toj parceli četiri godine ranije, promašili smo je za samo metar i pol“, ispričao je Vinko priču davne 1983. godine.
Stručnjaci su potvrdili da je ovo otkriće izvanredna rijetkost jer je kosti teško opalizirati u procesu fosilizacije – da bi došlo do opalizacije, silicijev dioksid mora prodrijeti u organsku tvar. Velik dio središnje Australije nekoć je bio prekriven morem, pa je ovo tlo bogato fosiliziranim ostacima kostiju i ljuštura raznih životinja koje su tamo nekoć živjele.
Opasnosti rudarenja u pustinji
Diljem područja Coober Pedyja nalaze se brojna nalazišta opala, ali njihovo vađenje daleko je od bezopasnog zanimanja. Pustinja donosi bezbrojne opasnosti i tragične smrti – zauvijek je progutala mnoge od onih koji su ovdje došli okušati sreću.
Postojeći podaci upućuju na to da je u prvoj polovici dvadesetog stoljeća samo deset posto rudara uspjelo se obogatiti, pedeset posto živjelo je dobro, dvadeset posto živjelo je siromašno, a preostalih dvadeset posto napustilo je ovo mjesto potpuno praznih ruku.
Velike dizalice, bageri i kamioni često ostaju napušteni u pustinjama oko Coober Pedyja. Nije neuobičajeno da rudari, čim prodaju pronađeni opal, zauvijek odu – ako se radi o velikim svotama novca, povratak po strojeve postaje neekonomičan, a pustinja će ih ionako jednog dana progutati.
Nažalost, postoji i veliki i nepoznati broj Hrvata koji su ovdje umrli i pokopani su diljem Australije.
Razvoj Podzemnog grada
Iako se ovo mjesto spominje od sredine devetnaestog stoljeća (točnije od 1858. godine, kada je ovo područje posjetio škotski istraživač John McDouall Stuart), Coober Pedy je službeno osnovan 1915. godine.
Rudari opala ubrzo su shvatili da je zbog nepodnošljive vrućine koja ljeti prelazi pedeset pet stupnjeva Celzija i žarke vrućine koja prži i zrak i zemlju, u kombinaciji s vrlo oštrim zimama, najracionalnije rješenje izgradnja podzemnih domova. Tako je nastao pravi gradić s podzemnim stanovima, trgovinama, restoranima, crkvama, klubovima, školom, pa čak i terenom za golf.
Zahvaljujući masovnoj imigraciji Europljana nakon Drugog svjetskog rata, grad se počeo značajno razvijati. Tijekom 1960-ih i 1970-ih, rudarstvo opala preraslo je u unosnu industriju, a do 1980-ih Coober Pedy se razvio u moderni multietnički rudarski grad i regionalno središte.
Današnji Coober Pedy
Danas ovaj podzemni rudarski grad privlači znatiželjne turiste iz cijelog svijeta. Poznati australski crni opal može doseći cijenu veću od petnaest tisuća australskih dolara po karatu.
Iako ih je nekada bilo puno više, danas ovdje žive i rade Hrvati u znatno manjem broju. Njihove priče ostaju dio bogate povijesti ovog jedinstvenog mjesta gdje se susreću geološka čuda, ljudska hrabrost i snovi o bogatstvu skriveni duboko u australskom pustinjskom tlu.
