Operacija Oluja, pokrenuta u kolovozu 1995., jedna je od najznačajnijih vojnih pobjeda Hrvatske. Označavajući kraj Domovinskog rata, dovela je do oslobađanja okupiranih teritorija i pada srpske paradržave. Ovaj članak istražuje stratešku briljantnost, međunarodnu reakciju i trajni utjecaj operacije Oluja - događaja koji je preoblikovao budućnost Hrvatske i osigurao njezin suverenitet.
Izvanredan podvig u kolovozu 1995.
Ono što su Hrvati postigli početkom kolovoza 1995. bio je nevjerojatan podvig. Bio je to pobjednički kraj Domovinskog rata, a postrojbe hrvatskih branitelja dočekane su s te povijesne pobjede sa suzama radosnicama.
Za veći dio međunarodne zajednice to je bilo iznenađenje. Pogotovo za one koji su upozoravali Hrvatsku da će, ako poduzme vojnu akciju, biti poražena jer je slabija od velikosrpskih snaga. Prijetilo se da Hrvatska zbog toga nikada neće vratiti Vukovar.

Međunarodni pritisak i pogrešne procjene
Nedavno je otkriveno da su neki vodeći diplomati zapadnih sila, samo nekoliko dana prije Operacije Oluja, u službenim dokumentima napisali da treba priznati „Veliku Srbiju“ i da je to stvarnost. Drugi su vršili pritisak na hrvatsko vodstvo da prihvati mirovni plan Z-4, koji je pobunjeničkim Srbima u biti nudio državu unutar države.
U to vrijeme, Srbi su držali dvije trećine Bosne i Hercegovine i gotovo trećinu Hrvatske. Početkom srpnja 1995. zauzeli su Srebrenicu i počinili genocid nad zarobljenim Bošnjacima. Zatim su krenuli u eliminaciju takozvane enklave Bihać. Da su uspjeli, vjerojatno bi počinili slične zločine, ali što je još važnije, stvorili bi cjelovit teritorij, predstavljajući ozbiljnu prijetnju hrvatskoj državi.
Uvod u Operaciju Oluja
Unatoč upozorenjima da se ne nastavlja s operacijom, hrvatske su snage pokrenule odlučne akcije koje su poslužile kao uvod u Operaciju Oluja. Zauzele su Bosansko Grahovo i Glamoč, što je prisililo Srbe da popuste kontrolu oko Bihaća.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, samo nekoliko dana kasnije, naredio je početak operacije Oluja. Vrlo malo ljudi je znalo za nju. Dana 4. kolovoza, hrvatska vojska pokrenula je ofenzive na svim frontama, koristeći strategiju prodiranja klinom, a marš na Knin bio je strateško iznenađenje.
Pad Knina i brzi napredak
Gardijske brigade udarile su iz Dinarskih Alpa - pristup koji neprijatelj nije očekivao - dok su elitne specijalne snage probile s Velebita. Srpska obrana počela se raspadati. Sljedećeg dana, 5. kolovoza, hrvatske jedinice bile su kod kninske tvrđave. Ušle su u hrvatski kraljevski grad - to je bilo nešto neopisivo.
U sjevernom području blizu Petrinje, prvog dana vodile su se teške borbe. Sljedećeg dana, umjesto izravnog napada na grad, izveli su okret u kliještima. Dva dana kasnije, 8. kolovoza, srpska vojska okružena u džepu se predala. Potpisali su formalnu kapitulaciju.
Kraj paradržave i povijesna pobjeda
Time je označen kraj srpske paradržave u Hrvatskoj, zabivši posljednji čavao u lijes projekta Velike Srbije. Hrvati su, bez ičije pomoći, ostvarili jednu od najvećih vojnih pobjeda u svojoj povijesti.
To su zaista bili dani ponosa i slave. Ljudi su se grlili na ulicama, pjevali su - bio je to kraj četiri godine nacionalne patnje, sa stotinama tisuća raseljenih, cijelim spaljenim regijama i bezbrojnim izgubljenim, nestalim ili ranjenim životima.

Trenutak nacionalnog ponosa
Unatoč tim bolnim ranama, teško je zamisliti da će Hrvati - i u domovini i u dijaspori - ikada biti ponosniji nego što su bili u tim danima.
Štoviše, svojom hrabrošću i sposobnošću izvođenja munjevitih operacija – „blitzkriega“ – kako bi oslobodili svoju zemlju, stekli su poštovanje u brojnim međunarodnim, posebno vojnim krugovima. Naravno, stekli su i protivnike među onima čijim interesima takav ishod nije služio.
Izvan Hrvatske: Regionalni utjecaji Operacije Oluja
Ipak, veličanstvenom operacijom Oluja ne samo da je oslobođen najveći dio prethodno okupiranog hrvatskog teritorija, već su naknadne operacije hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini omogućile i kraj rata i postizanje mirovnog sporazuma u toj zemlji.
Operacija Oluja je kruna svih hrvatskih vojnih napora - bitka svih bitaka - pobjeda koja je vratila čast hrvatskom oružju i donijela slobodu hrvatskom narodu. Ništa ne može biti vrijednije od toga.