Kad su hrvatsko-australski državljani pokrenuli raspravu koja nije imala nikakve veze s nogometom
U doba Instagram videa o kuhanju i TikTok trikova za hranu, pomislili biste da bi skromna pregača završila u ropotarnici kulinarske povijesti zajedno s kalupima za aspik i setovima za fondue. Ipak, nedavna anketa na društvenim mrežama među hrvatsko-australskim državljanima otkrila je da ovaj jednostavan komad tkanine još uvijek može izazvati više drame od zagorene ture štrukli.
Anketa, u kojoj se pitalo je li nošenje pregače tijekom kuhanja „bitna tradicija“ ili „zastarjeli kič“, brzo se pretvorila u strastvenu raspravu koja bi Vrijeme za pitanja učinila da izgleda kao pristojna čajanka. Jedna strana tvrdila je da pravilno hrvatsko pečenje zahtijeva prave hrvatske pregače, dok je drugi tabor inzistirao da su pregače u današnjoj modernoj kuhinji otprilike jednako potrebne kao i čajnik za čokoladu.
Od mezopotamske skromnosti do milenijskog minimalizma
Putovanje pregače kroz povijest čita se kao posebno dosadna epizoda Time Teama , ali strpite se – postaje zanimljivije. Arheološki dokazi upućuju na to da su ljudi vezali komadiće tkanine oko struka otprilike od 3000. godine prije Krista, iako je li to bilo zbog praktičnosti ili rani pokušaj modne izjave i dalje predmet žestokih rasprava među vrlo strpljivim povjesničarima.
Sama riječ „pregača“ dolazi od francuskog „napron“, koji je nekako izgubio svoje „n“ putem – slično kao što je „pregača“ nekada bila „napron“. Ova jezična spretnost dogodila se tijekom srednjeg vijeka, kada su ljudi očito bili previše zauzeti izbjegavanjem kuge da bi pravilno izgovorili svoj kuhinjski pribor.
Do 16. stoljeća pregače su postale švicarski nož odjeće – štiteći sve, od otmjenih dubleta do seljačkih košulja. Služile su kao ubrusi, držači za lonce, košare za jaja, a povremeno i kao improvizirano oružje kada bi ih koristile posebno bijesne krčmarske djevojke.
Zlatno doba straha od pregače
Viktorijansko doba uzdiglo je pregaču od puke praktičnosti do visoke umjetnosti. Nijedna domaćica koja drži do sebe ne bi se usudila ući u svoju kuhinju bez da odjene odgovarajuću pregaču za taj zadatak. Postojale su jutarnje pregače, popodnevne pregače i pregače za posebne prigode koje su bile raskošnije ukrašene od nekih vjenčanica.
U tom razdoblju nastala je i „pregača domaćice“ – nježna, krajnje nepraktična kreacija osmišljena više za pokazivanje nego za stvarnu zaštitu odjeće od letećeg umaka. Ove su pregače bile Instagram filteri svog vremena: sva estetika, minimalna funkcija.
Pedesete godine 20. stoljeća obilježile su kulturni vrhunac pregače, kada je postala neslužbena uniforma domaćih božica posvuda. Oglasi su obećavali da prava pregača može pretvoriti svaku običnu domaćicu u kulinarskog superheroja, sposobnog za pripremu savršenih složenaca uz održavanje besprijekorne kose i šminke. Činjenica da je to bila potpuna besmislica nije, čini se, umanjila ničiji entuzijazam.
Veliki hrvatsko-australski sukob na ringu
Premotajmo unaprijed u 2024. godinu, kada je jednostavna Facebook anketa među hrvatsko-australskim državljanima uspjela oživjeti ovu vjekovnu raspravu s bijesom tisuću sunaca. Pitanje se činilo prilično nevino: „Nosite li još uvijek pregaču kada kuhate tradicionalna hrvatska jela?“
Tim Pregača : „Moja baka bi se prevrnula u grobu da me vidi kako pravim sarmu bez prave pregače!“, izjavila je jedna posebno strastvena ispitanica, uz fotografiju onoga što je izgledalo kao vintage pregača ukrašena s dovoljno izvezenog cvijeća da se njime napuni vrtni centar.
Tim Bez Pregače : „Godina je 2024., a ne 1924.! Mogu kuhati, a da ne izgledam kao da sam na audiciji za neku povijesnu dramu!“
No možda najzanimljivije otkriće proizašlo je iz foto dokaza koje je dostavio Team Apron : iznenađujući broj sudionika ponosno je pokazao istu prepoznatljivu crveno-bijelu kariranu pregaču. Ovo nije bila masovno proizvedena kuhinjska odjeća iz robne kuće – to je bilo nešto puno posebnije.
Upoznajte Suzy Horvat , kreativnu snagu iza ovih voljenih pregača i ponosnu članicu tima Pregača. „Apsolutno! Tim Pregača do kraja!“, izjavila je s karakterističnim entuzijazmom. „Ova pregača možda nije drevna, ali ima ogromnu sentimentalnu vrijednost i osobni ponos, jer sadrži moje vlastite umjetničke crteže za kolekciju 'narodne nošnje'. Napravila sam je za prikupljanje sredstava dok sam bila predsjednica Folklorne grupe Mladi Hrvati u Clifton Hillu .“
Nakon pet godina redovitog pranja i nošenja, Suzy s očitim zadovoljstvom izvještava: „Još uvijek izgleda fantastično!“ Njezina pregača postala je svojevrsni kultni predmet među hrvatsko-australskim državljanima, dokazujući da su ponekad najbolje tradicije one koje sami stvorimo.
Znanost nošenja pregače (Da, stvarno)
Vjerovali ili ne, istraživači su zapravo proučavali psihološke učinke nošenja pregača. Studija iz 2012. godine otkrila je da su ljudi koji su nosili bijelu kuharsku odjeću, uključujući pregače, izjavili da se osjećaju profesionalnije u kuhinji. Je li se to prenijelo na bolje kuhanje, ostaje nejasno, iako su sudionici tvrdili da su im se kajgana činila više „kuharskom“.
Druga studija sugerirala je da ritualna odjeća, uključujući pregače, može pomoći u stvaranju mentalne granice između svakodnevnog života i određenih aktivnosti. Drugim riječima, nošenje pregače zapravo bi vam moglo pomoći u prelasku u "način kuhanja" - iako bi se isti učinak vjerojatno mogao postići jednostavnim isključivanjem Netflixa.
Moderna pregača: Moda naprijed ili nazad?
Današnje pregače dolaze u varijantama koje bi zapanjile umove naših predaka. Postoje vodootporne pregače za vječno neuredne, magnetske pregače za one opsjednute alatima, pa čak i pametne pregače s ugrađenim tabletima (jer očito moramo provjeravati e-poštu dok miješamo rižoto).
Instagram je iznjedrio "influencere pregača" - ljude koji su izgradili cijele karijere na društvenim mrežama oko stiliziranja vintage pregača s modernim odjevnim kombinacijama. Jedan posebno uspješan račun može se pohvaliti s 50 000 pratitelja koji ga svakodnevno prate kako bi vidjeli kako se kuhinjska odjeća iz 1950-ih može uklopiti u suvremenu modu. Nevjerojatno.
Veliki generacijski jaz
Kontroverza oko pregača između Hrvatske i Australije istaknula je širi generacijski rascjep koji se proteže daleko izvan kuhinjske odjeće. Starije generacije, od kojih su mnoge naučile kuhati od majki i baka koje su pregače smatrale bitnim priborom, smatraju ih vezom s tradicijom i pravilnim kulinarskim bontonom.
Mlađi kuhari, odrasli na kulinarskim emisijama gdje se slavni kuhari šepure u dizajnerskim jaknama bez priveska na vidiku, smatraju pregače nepotrebno kičastima. „Zašto bi mi trebala pregača kad mogu jednostavno oprati odjeću?“, upitao je jedan dvadesetogodišnjak, očito nesvjesni da se ta logika može primijeniti na većinu zaštitne odjeće.
Ova podjela odražava šira pitanja o očuvanju kulture nasuprot praktičnoj modernizaciji. Održavamo li tradicije jer služe svrsi ili jednostavno zato što su se oduvijek tako radile?
Hrvatska veza
Hrvatska kultura oduvijek je stavljala ogroman naglasak na pripremu hrane kao obiteljsku aktivnost i izraz ljubavi. Tradicionalna hrvatska kuhinja uključuje sate pripreme, razvaljivanje tijesta i hrvanje s ćudljivim pećnicama koje bi lako mogle uništiti dobru odjeću.
U tom kontekstu, pregača postaje više od obične zaštitne odjeće – ona je dio rituala, vizualni znak da ozbiljno kuhanje uskoro počinje. Mnoge hrvatsko-australske obitelji još uvijek imaju pregače koje se prenose generacijama, često s tradicionalnim uzorcima veza koji pričaju priče o staroj zemlji.
„Kad obučem bakinu pregaču, osjećam se povezano s njom“, objasnio je jedan sudionik ankete. „Nije stvar u praktičnosti – radi se o nastavku njezine ostavštine.“
Drugi, međutim, tvrde da se time romantizira ono što je u biti bila praktična nužnost proizašla iz posjedovanja samo jedne ili dvije dobre haljine i nedostatka perilice rublja.
Presuda: Staviti pregaču ili ne?
Dakle, nakon stoljeća evolucije i jedne posebno žustre rasprave na društvenim mrežama, gdje stojimo po pitanju Velike pregače?
Istina je, kao i većina stvari u životu, komplicirano. Pregače služe praktičnim svrhama – štite odjeću, pružaju praktične džepove za kuhinjski pribor i mogu se brzo skinuti ako postanu neuredne. Također nude psihološke koristi onima kojima je ritualna odjeća korisna za dovođenje u pravi način razmišljanja.
S druge strane, moderne tkanine se lakše peru, a većina ljudi posjeduje dovoljno odjeće da zaštita jedne odjevne kombinacije nije ključna. Ideja da je potrebna posebna odjeća za kuhanje pravog obroka, iskreno, pomalo je zastarjela.
Možda se pravi odgovor krije negdje u sredini. Nosite pregaču ako vas ona više povezuje s vašom kuhinjom, vašom kulturom ili sjećanjem na vašu baku. Nemojte je nositi ako vam se čini pretjeranom ili nepotrebnom. Kvaliteta vaših ćevapa neće ovisiti o vašem odabiru kuhinjske odjeće.
Završna riječ
Hrvatsko-australska debata o pregači na kraju je otkrila nešto prilično lijepo o dijasporskim zajednicama: čak i najmanje tradicije mogu potaknuti strastvene rasprave o identitetu, pripadnosti i očuvanju kulture. Bilo da ste Tim s pregačom ili Tim bez pregače, sama činjenica da je ljudima dovoljno stalo da se o tome raspravljaju sugerira da kulturne veze sežu dublje nego što bismo očekivali.
U eri u kojoj tradicionalne metode kuhanja ustupaju mjesto fritezama na vrući zrak i uslugama dostave hrane, možda je neobično utješno znati da se negdje u Melbourneu ili Sydneyu ljudi još uvijek uzrujavaju oko pravilnog kuhinjskog bontona.
Stoga, sljedeći put kada pripremate svoje omiljeno hrvatsko jelo, razmislite o skromnoj pregači. Bez obzira odlučite li je nositi ili ne, sjetite se da sudjelujete u tradiciji koja seže tisućama godina unatrag – čak i ako vaši preci vjerojatno nisu o tome raspravljali na Facebooku.
A ako sve ostalo ne uspije, samo zapamtite: pregača nikad nije lošeg kuhara učinila dobrim, ali je spasila bezbrojne odjevne kombinacije od katastrofa s umakom od rajčice. Ponekad je to dovoljna pobjeda.
