Marko Barišić: Pod vodstvom islandskog izbornika Dagura Sigurðssona, hrvatska rukometna reprezentacija istaknula se dominantnim pobjedama, uključujući pobjedu od 12 golova nad Belgijom, čime je osigurala plasman na Europsko prvenstvo. Tek nakon osvajanja srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu, njihova otporna, mlada momčad teži daljnjoj slavi. Istražite kako je Dagur Sigurðsson revitalizirao taktiku i ponovno probudio nacionalni ponos.
Hrvatska rukometna reprezentacija pobijedila je Belgiju prošle srijede u kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo koje će se održati u prvoj polovici siječnja sljedeće godine u tri skandinavske zemlje: Danskoj, Norveškoj i Švedskoj.
Dominantna pobjeda i put do Eura
Iako Belgija nije među europskom rukometnom elitom, oni koji su gledali utakmicu nisu mogli ne primijetiti sjajnu hrvatsku igru. Unatoč mlađoj momčadi i nedostatku legendi poput Domagoja Duvnjaka i Igora Karačića, koji su se umirovili, momčad je djelovala snažno.
Pobijedili su s 12 golova razlike, osiguravši tako svoju petu uzastopnu pobjedu. Preostala im je samo jedna utakmica protiv skromnog Luksemburga kako bi osvojili maksimalan broj bodova i osvojili prvo mjesto u svojoj skupini. Nakon toga slijedi ždrijeb i pripreme s ciljem ponavljanja nedavnog uspjeha na Svjetskom prvenstvu, gdje su osvojili srebro.
Izgradnja kohezivne jedinice
„Oni melju protivnike“, primijetio je jedan analitičar, ističući „maksimalnu motivaciju momčadi, čak i kada rezultat nije imao utjecaja na kvalifikacije.“ Ta upornost definira hrvatsku momčad koja je posrtala posljednjih godina prije nego što je islandski izbornik Dagur Sigurðsson preuzeo vodstvo.
Stvorio je otpornu momčad, premostivši jaz koji su ostavili veterani osnažujući mlađe igrače željne dokazivanja. Kapetan Ivan Martinović, Austrijanac rođen u Hrvatskoj s korijenima u Jajcu, utjelovljuje ovo novo vodstvo. Jednako važan je vratar Dominik Kuzmanović iz Brckovljane kraj Zagreba, čije su obrane oduševile i Hrvatsku i globalnu rukometnu zajednicu.
Ekipa hrabrosti i odlučnosti
Osim ovih zvijezda, mnoštvo igrača ulaze u svoje najbolje godine. Iako mladi, nose zrelost i odgovornost, što se očituje u njihovim nastupima na Svjetskom prvenstvu u Zagrebu. Čak i u naizgled beznadnim trenucima, neumoljivo se bore, skupljajući snagu kako bi ostvarili dramatične pobjede.
Sigurðsson, rezervirani nordijski taktičar, preuzeo je kormilo bez velikih obećanja ili očekivanja. Radeći tiho, obnovio je taktiku i strategiju momčadi. Kako bi izbjegao stalna putovanja, kupio je stan u blizini Zadra, privučen morem i suncem, te od tamo izgradio momčad koja se uzdigla iz prošlih borbi i dosegla vrh.
Prihvaćanje hrvatske kulture i osvajanje srca
Usvojio je lokalne običaje, redovito posjećujući obližnji kafić, postupno se uklapajući u hrvatski život. U početku su nade ostale prigušene dok se momčad nije snašla. Ali kada je Sigurðsson stavio ruku na srce tijekom himne, odražavajući svoje igrače, osvojio je hrvatske navijače.
Nizale su se pobjede, svaki finale uzbudljiviji od prethodnog. Proslava na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, kojoj su se pridružili deseci tisuća ljudi koji su pjevali Thompsonovu himnu "Ako ne znaš što je bilo" , učvrstila je njihov status. Lokalni heroji, uključujući Sigurðssona, slavljeni su diljem svojih rodnih gradova, a u Zadru su se vijorile hrvatska i islandska zastava.
Priznanje i posljedice u inozemstvu
Europski mediji, uključujući islandske, izvještavali su o toj frenezi. Hrvatska, predvođena svojim sunarodnjakom, eliminirala je Island sa Svjetskog prvenstva, što je izazvalo negativne reakcije. Mjesecima ranije, Sigurðsson je bio kandidat za izbornika Islanda. Njihov savez je razgovarao s njim, ali nikada nije kontaktirao, već je imenovao nekog drugog.
Nakon neočekivanog uspjeha Hrvatske, islandska frustracija zbog odbijanja prisilila je vodstvo njihovog rukometnog saveza na ostavku. Sigurðsson, karakteristično odmjeren, odbio je komentirati.
Tiha priprema za sljedeći izazov
Nakon kratke pauze nakon turnira u Zadru, Sigurðsson je posjetio obitelj na Islandu prije povratka u Hrvatsku. Izbjegava medije i društvene mreže, usredotočujući se na pripreme sa svojim osobljem. Prije okupljanja tiho objavljuje sastave, vodeći tim utakmicu po utakmicu.
Zdrava konkurencija i stvaranje nasljeđa
Unutar momčadi vlada zdravo rivalstvo, s barem dva igrača koji se natječu za svaku poziciju - čak i za vratara. Neki analitičari vide potencijalne nasljednike Duvnjakove ostavštine među ovom generacijom.
Bez obzira na njihove izglede za europsko natjecanje, Sigurðsson je već postigao ono o čemu je Hrvatska sanjala još od ere Ivana Balića: povratak među rukometne elite. Zanimljivo je da su nedavno srušili Francusku u Zagrebu - rijedak podvig.
Uspjeh koji će se pamtiti
Kako se približava sljedeći veliki turnir, ova hrvatska momčad ne mora podnositi pritisak kako bi ponovila staru slavu. Ako igraju s istim srcem i odbijanjem predaje, kao što su to činili do sada, njihovo je nasljeđe osigurano.
Sigurðssonova moćna Hrvatska već je postigla nezaboravan uspjeh - ne samo zbog srebrne medalje, već i zbog nepokolebljivog duha koji ju je osvojio. Priča koja se vjerojatno neće ponoviti.
Njihov napredak možete pratiti na njihovoj web stranici: Hrvatski rukomet savez